Postaje li Eduardo da Silva nova Rijekina “devetka”? Priča se poput munje jučer proširila gradom na Rječini, gotovo svaki razgovor o nogometu počeo je i završavao spomenom mogućnosti da nekadašnji hrvatski reprezentativac postane najzvučnije pojačanje u Kekovu kadru.
Hoće li tako doista i biti? Mnogi su na prvu odmah otklonili takvu mogućnost, što je i sasvim razumljivo kada se uzme u obzir da se Eduardo s 35 godina, koliko će napuniti 25. veljače, nikako ne uklapa u sportsku strategiju Bijelih, odnosno u razmišljanja predsjednika Rijeke Damira Miškovića da ne dovodi igrače na kojima ne može kasnije zaraditi.
Nije običan balon
Usto, naslov prvaka je izgubljen, Rijeka na proljeće igra za Kup, što bolji plasman na ljestvici (drugo mjesto nosi nešto dužu stanku) i da postavi temelje za iduću sezonu, kada će ponovo pokušati biti konkurentna Dinamu u utrci za titulom, pa je pitanje ima li smisla graditi momčad oko 35-godišnjaka ili je bolje tražiti neko mlađe rješenje, odnosno napadača poput Bezjaka, Gavranovića ili Andrijaševića od kojeg bi se moglo profitirati što rezultatski, što financijski.
Ipak, gdje ima dima, ima i vatre, pa tako priča o Eduardu i Rijeci nije jedan od brojnih balona kakvi se nerijetko puštaju u razdoblju kada se otvara nogometni mercato. Što će i hoće li se štogod konkretnije izroditi, vjerojatno ćemo saznati u danima koji slijede, ali Rijeka je s Eduardom već uspostavila kontakt. Koji, doduše, može ostati na prijateljskoj kavi ili ručku, ali se može i izroditi u nešto ozbiljnije.
U svakom slučaju, priča je zagolicala maštu navijača uoči prijelaznog roka. Razumljivo je i zašto: Eduardo je i s 35 godina na leđima veliko nogometno ime, igračko znanje i kvalitete nisu mu sporne, pitanje je samo koliko ima motiva igrati u HNL-u. Drugim riječima, za njegov eventualni angažman ključna će biti procjena rizika, odnosno spoznaja može li Eduardo svoje igračke kvalitete prezentirati onako kako su to radili Tomislav Erceg ili Fredi Bobić, koji su u sličnim godinama nosili dres Rijeke.
Ako je čiste glave, ako je spreman napraviti žrtvu i podrediti se Kekovim zahtjevima, nedvojbeno je da bi bio kvaliteta više za Rijeku, ne samo u igračkom smislu. Ipak, tu je ključna procjena Rijeke, odnosno što na Rujevici žele.
Trebaju im iskusni
Eduardo koji je motiviran pokazati da u njemu još uvijek postoji velika želja za dokazivanjem i koji fizički može pratiti ritam Rijeke i HNL-a jest pojačanje, ali s druge strane može zauzeti mjesto nekome koga bi Rijeka afirmirala i u nekoj budućnosti zaradila od njegova transfera.
Upravo je to ključ cijele priče, odnosno suština ranije spomenute klupske politike da se ne dovode igrači na kojima se ne može zaraditi. Doduše, na Rujevici, navodno, ne bi imali ništa protiv da pojačaju kadar s dva iskusnija igrača ako ne bi iskakali iz nekih unaprijed definiranih financijskih okvira, no u konačnici bi ipak mogla prevladati nužnost funkcioniranja po principu samofinanciranja.
Dugo bez utakmice
Previše je još uvijek upitnika u cijeloj priči za neki konkretniji zaključak, ali ako ima motiva, ako nije skup, možda nakon više od deset godina ponovo bude tresao mreže na HNL travnjacima. Kontakt je, u svakom slučaju, uspostavljen, novi susret u idućih nekoliko dana mogao bi ponuditi nastavak priče...
Zanimljivo, Eduardo nije prvi bivši Vatreni s kojim Rijeka “koketira”. Prije nešto više od dvije godine postojao je kontakt s Danijelom Pranjićem, kojem je dolazak na Rujevicu bio zanimljiv, ali nije dobio slobodne ruke od Panathinaikosa, dok je prošlu zimu sve zaintrigirala priča s Nikicom Jelavićem, koji je i bio na Rujevici, ali njegov je angažman u prvom redu ovisio o otpremnini iz Kine, koju nije dobio. Doduše, i Pranjić i Jelavić bili su u punom natjecateljskom ritmu, Eduardo je posljednju utakmicu za Atletico Paranaense odigrao još 24. srpnja 2017. i pitanje je bi li mu mjesec dana priprema bilo dovoljno da fizičku spremu podigne na zadovoljavajuću razinu.