Andrej Kramarić svako toliko dokazuje da je među aktualnim hrvatskim nogometašima golgeter bez premca, a s dva pogotka Kölnu s bijele točke postao je najbolji strijelac od Hrvata koji su ikad igrali u Bundesligi. Kramarić je u elitnom rangu njemačkog nogometa zabio 74 gola, dva više od Ivice Olića kojeg je ove nedjelje preskočio, a davno ranije ostavio je iza sebe trećeg Marija Mandžukića autora 53 pogotka. Za to mu je trebalo 146 utakmica, Oliću čak 238, a Mandžukiću 110. Po odigranim minutama Kramarić je daleko učinkovitiji jer zabijao je svakih 168 minuta, Mandžukić 183 minute, a Olić 295…
- Sretan sam i ponosan. Nisam razmišljao o tome, nisam vidio kamoli gledao tu granicu, igrao sam utakmicu po utakmicu i tek kad sam se približio shvatio sam da bi bilo lijepo prestići Olića, što sam sada napravio. Biti ispred takvih imena kao što su on i Mandžukić, koji su igrali i u puno većim klubovima i s boljim suigračima te imali veće karijere, jako me veseli i čini radosnim - kazao nam je Kramarić.
Je li Olić čestitao?
- Još nije, ali stigne - nasmijao se napadač Hoffenheima.
Ispalo je da je rekord postavio iz jedanaesterca.
- Tako se poklopilo. No, kad pričamo o "penalima“, nije njih tako jednostavno realizirati. Samo ovaj vikend bila su dva-tri promašena u Bundesligi...
Što je kod Kramarića još fantastičnije, ovog je trenutka 20. na listi strijelaca među strancima u Bundesligi svih vremena, ali kad se pogleda prosjek koliko mu je minuta trebalo za jedan pogodak, u konkurenciji igrača koji su dali 70 golova i više on je četvrti stranac u povijesti njemačkog prvenstva. Ispred su samo Poljak Robert Lewandowski koji je dao 259 golova i zabija svakih 117 minuta, a to je činio u Borussiji Dortmund i Bayernu, Gabonac Pierre Emerick Aubameyang u dresu Borussije Dortmund sa 98 golova iliti pogodak svake 123 minute i Nizozemac Roy Makaay, koji je autor 78 pogodaka i tresao je mreže svakih 147 minuta u dresu Bayerna. U tako malom klubu kao što je Hoffenheim nema "killera" do Kramarića.
- Nisam znao niti bih ikad znao da mi niste otkrili ovu statistiku. Dovoljno je samo reći da se radi o povijesti Bundeslige, a svi znamo o kakvoj je ligi riječ, kakvim igračima, kakvoj povijesti, kakvim klubovima. Moram priznati da mi ovo čak nestvarno zvuči.
A koji je gol najdraži?
- Uf, izdvojit ću četiri komada Borussiji Dortmund i dva Bayernu s obzirom da su u tom trenutku bili najbolja ekipa na svijetu. To su dvije moje najbolje utakmice. Baš da istaknem jedan pogodak, to mi je preteško...
Pamtite li prvi u Bundesligi?
- Sjećam se. Bilo je kod protiv Werdera u Bremenu u veljači 2016. godine, završilo je 1:1. Tada sam dobio prvi i jedini crveni karton u karijeri. Previše me adrenalina "opralo“ kad sam zabio. Prvi žuti dobio sam potezanjem igrača za dres, a drugi kad sam išao napraviti klizeći start i zakasnio. Nisam znao kako reagirati, smijao sam se, nisam vjerovao…
U Hoffenheim ste došli na posudbu iz Leicestera gdje niste bili zadovoljni statusom, u siječnju 2016. godine.
- Pogodio sam. Sve mi se poklopilo. Život u Hoffenheimu mi je super, respekt ljudi je golem, klub je organiziran… Međutim, sada sam prvi put počeo razmišljati da je možda vrijeme za promjenu sredine. Prvenstveno zato što nisam zadovoljan kako igramo. Prijašnjih sezona to je bilo atraktivno i dobro, ove nismo ni blizu tome. Imam i dosta ozlijeđenih što je prouzročilo dodatne probleme. Moram reći da sam zbog toga zadnjih nekoliko mjeseci bio dosta nervozan i na terenu i izvan njega.
Dakle, moguće je da na ljeto napravite transfer?
- Jasno da je moguće, nakon Eura. Ulazim u zadnju godinu ugovora pa je i puno lakše pregovarati s drugim klubovima. No, još je to daleko...
Nedavno je opet u medijima aktualizirana izjava Lothara Matthäusa da ste pravo pojačanje za Bayern.
- To je rekao u rujnu, nakon utakmice u kojoj sam postigao dva gola Bayernu, a mi smo ga pobijedili 4.1. Tada je on najavljivao i priželjkivao moj dolazak u Bayern. Puno mi znače riječi takvog igrača i idola kad sam bio klinac. Imam i priču s njime…
Kakvu?
- Njemačka je gostovala u Zagrebu u prijateljskoj utakmici u ožujku 2000. godine. Bio sam klinac od nepunih devet godina. Dan prije susreta oni su imali trening, došli smo tata i ja kod južne tribine i otac me je naučio kako reći tri rečenice na njemačkom jeziku da tražim autogram od Matthäusa. Iako nisam znao ni riječ njemačkog, zapamtio sam za pet sekundi što mi je rekao i obratio se s papirom i olovkom jednom čovjeku. Mislim da je bio fizioterapeut, ušao je u autobus i u posljednjem trenutku, prije nego što su se zatvorila vrata, gurnuo mi je van Matthäusov autogram. Nisam ga vidio, ali ostala mi je lijepa uspomena. Utakmica je drugi dan završila 1:1. U to doba Davor Šuker je bio glavni idol gotovo svim mladim Hrvatima, tako i meni, a Matthäus dugo vremena jedan od najboljih igrača na svijetu. Ali šteta, mislim da taj potpis više nemam. Jedino ako bih ga našao u stanu kod roditelja gdje odavno nisam bio. Držao sam ga zajedno sa fotografijom Davora Šukera, ali znate kako je to, škola, papiri, i mislim da se zagubio… No, Šukerova slika je još uvijek tamo.
Vratimo se golovima, kako vam je najdraže zabiti?
- Špicom je inače najdraži i najlakši gol, onako iz blizine… Isto tako kad ga daš nakon driblinga ili lijepim udarcem, to ti diže samopouzdanje, ali ako baš moram birati moj konačan odgovor neka bude - s dvadeset metara u rašlje!
Ostanete li u Bundesligi stotka će pasti. Nije daleko od ovih 74 koji će biti povećani do kraja sezone.
- Bude li zdravlja, to je moguće.
Kako je sada zdravlje?
- Dobro. Uvijek budu neke sitnice, ali neću kukati.
U tekućem prvenstvu dali ste 12 golova, održali dvoznamenkasti ritam petu sezonu zaredom, a hoće li "pasti“ i dvadesetica?
- Probat ću.
Kaže da je Lewandowski zaslužio nagrade jer je najbolji napadač, a kako gleda na to da u hrvatskom nogometu nema pravog nasljednika?
- Možda se krivo rado u školama od početka, možda sam ja dobar zato što sam dodatno radio s tatom na pucačkom dijelu. Kad sam bio u školi Dinama nije se previše pozornosti obraćalo na napadače. Pravi napadači će ti kazati što i kako trebaju trenirati. Ne mogu oni trenirati kao stoperi ili vezni jer nije to isti posao - zaključio je Kramarić sa zanimljivom tezom.