Što Dion Drena Beljo dobiva u Augsburgu, i je li taj potez ispravan, dodatno je pitanje koje se postavlja na adresu momka kojeg mnogi vide kao potencijalnu prvu špicu reprezentacije u doglednoj budućnosti?
Istina, od napadača koji su golobradi HNL zamijenili Bundesligom, posljednji je uspio Mario Mandžukić, no i on je mijenjao Dinamo Wolfsburgom, kao već dokazani i etablirani igrač. U tako još uvijek nježnoj dobi, recimo, Josip Tadić je upravo iz Osijeka otišao u Bayer, ali, primjerice, nije ostvario sve svoje predviđene potencijale, a čak je, evo, i Josip Brekalo, nakon uspješnog dokazivanja, došao u fazu regresije.
S time, da valja uzeti u obzir i činjenicu kako se Augsburg bori za ostanak, dakle, nema vremena za velike adaptacije, i da u kadru trenutačno ima četiri napadača, od kojih bi, dolaskom Belje, netko doduše trebao i otići. Pritom, Demirović je prvi strijelac (pet pogodaka + 3 asistencije), a Berisha asistent (4+3), i trenutačno su prvi izbor trenera Enrica Maaßena, koji forsira sustav 4-4-2, ali zna koristiti i 3-4-3, odnosno 3-5-2.
Beljo je dovoljno talentiran i ambiciozan da se nametne, a odšteta i klub Augsburgova ranga sugeriraju da će sigurno dobiti priliku, kako bi se u budućnosti isplatio i igrački i financijski, dok i liga mahom funkcionira na postulatima davanja prilika najtalentiranijima. Stoga, pred Beljom je izazovan put, i odlazak na više kote, koje će morati prebroditi da promijeni postojeći napadački narativ hrvatskih golgetera u Njemačkoj.
Dojam je da bi kroz Dinamo dobio blagotvorniji proces razvoja od talenta do kompletnog igrača, no i teži put, realno, gradi snažnije karaktere. Na Beljin talent, to bi bio samo bonus.