Može Josip Juranović (27) odigrati slabiju utakmicu, događalo mu se to i u Glasgow Celticu, u koji je stigao kao već iskusan igrač. Međutim, ne može se dogoditi da Juranović na utakmici ne da sve od sebe, za njega je 99 posto neprihvatljiva opcija. Samo 100 posto ili ne izlazi na teren.
Zato je u debiju za Union Berlin (2:1 pobjeda na gostovanju kod Werdera u 17. bundesligaškom kolu), praktički sa samo jednim treningom sa svojom novom momčadi u nogama, oduševio nogometnu Njemačku. Netko bi se na njegovu mjestu možda malo čuvao, pa poslije utakmice pričao o tome kako se nije stigao adaptirati, a Juranović je sprintao gore-dolje svih 90 minuta. I još je stigao asistirati za pobjednički gol.
S debijem za Union Berlin, Juranović je zapravo zaokružio nešto više od dva mjeseca života iz bajke. Bajka je počela na Svjetskom prvenstvu u Kataru - na kojem je igrao fantastično - a završila transferom teškim 8,5 milijuna eura plus još dva milijuna bonusa.
Nevjerojatno razdoblje
- Nevjerojatno je razdoblje iza mene, ne znam ni kako bih opisao sve lijepo što sam proživio u ta dva mjeseca - iz Berlina se javio Josip Juranović.
Krenimo redom. Kada ste bili sigurni da će biti među putnicima za Svjetsko prvenstvo. Kad je Šime Vrsaljko objavio da se povlači iz reprezentacije?
- Najbolji odgovor na to pitanje dat će vam moja zaručnica. Igrali smo jako dobro u Ligi nacija i ona bi mi poslije utakmica čestitala i govorila kako sam bio super, te kako sigurno idem u Katar. Uvijek bih joj odgovorio da nije to baš tako i da se ne smijem nikako osjećati sigurnim, a i - najiskrenije rečeno - nisam bio nimalo siguran da ću biti na popisu. To se promijenilo tek kada je izbornik Zlatko Dalić objavio popis. Sve do tada nisam bio siguran.
U Kataru ste izvedbama, poglavito protiv Brazila, pozitivno šokirali nogometni svijet, koji o vama nije previše znao?
- Osjećao sam se dobro i moćno, bio sam pun samopouzdanja i uživao na terenu. A sve su mi to omogućili izbornik i njegov stožer, te suigrači, oni su zajedno bili ti koji su stvorili preduvjete da odigram tako dobar turnir i na tome sam im neizmjerno zahvalan.
Pokrivanje prostora
Nije bilo lako nakon onih početnih 15 minuta protiv Kanade i sjajnog Alphonsa Daviesa s druge strane?
- Zabio nam je gol tako što je sjajno skočio nakon njihovog odličnog centaršuta. Realno, nije to bio gol koji je postignut mojom krivnjom, on je svjetska klasa, a takve igrače katkad ne možeš zaustaviti. Kako god, nije me to poljuljalo, kasnije sam stigao i asistirati i baš sam se dobro osjećao u našoj igri.
Vrhunac je bio vaš nastup protiv Brazila u četvrtfinalu?
- U dresu Celtica imao sam priliku igrati protiv Real Madrida s Viniciusom u postavi. I inače imam privatnog trenera koji me uvijek upoznaje s igračima koji su na mojoj strani. Vinicius je, po meni, uz Mbappea najbolji krilni igrač na svijetu, ali čekao sam ga spreman i bez straha. Puno su mi na toj utakmici pomogli Pašalić i Vlašić, koji su sjajno pokrivali svoj dio prostora i tako smo Viniciusa potpuno primirili. A kada vidiš da te ide u obrani, onda je lakše odigrati i neke napadačke akcije.
Niste igrač od treme?
- Kad prođete Hajduk i sve što Poljud sa sobom donosi, trema nestaje. I Legija je jako velik klub u Poljskoj, a onda na to dodajte i Celtic. Uoči utakmica osjećam samo pozitivnu tremu i želju da što prije počne.
Puno riskirali
Nakon SP-a bilo je puno klubova koji su se spominjali kao vaša budućnost. Od Manchester Uniteda, preko Barcelone, do Borussije Dortmund?
- Ne želim o imenima klubova, ali reći ću vam da sam imamo nekoliko opcija na stolu. Neki od tih klubova bili su imenom - ne znam kako bih to drugačije rekao - zvučniji nego što je to Union Berlin. Međutim, u te bih klubove došao kao pričuvna opcija, a to me nije zanimalo. Ne zato što se bojim konkurencije, nego zato što želim stalno igrati i biti pred očima izbornika Zlatka Dalića. Neki su hrvatski igrači preskakali stepenice, puno riskirali i onda bi ispali iz reprezentacije. U ovom trenutku ne mogu zamisliti da nisam u krugu Vatrenih. Zato je Union Berlin bio moj izbor, jer jasno mi je rečeno da me dovode kao igrača kojeg vide u prvoj postavi, a i pričamo o velikom klubu iz velikog grada, koji je drugi na ljestvici i sa samo tri boda manje od Bayerna. Tu sam pronašao sve što sam tražio i Union Berlin je klub u kojem mogu i želim napraviti još jedan igrački iskorak.
Pristup uvijek isti
Krenuli ste sjajno?
- Bundesliga mi je uvijek izgledala kao liga u kojoj bih mogao dobro igrati. Došao sam u sustav 3-5-2, gdje imam 100 metara terena za pokriti, ali i jako puno prostora pokazati sve što znam. U prvoj utakmici sam uživao na terenu, a nema razloga da tako ne bude i u utakmicama koje nam tek slijede. Bundesliga je veliki izazov, puna je odličnih klubova, a moj Union Berlin ima velike, rekao bih i jako zdrave ambicije. Moj je, pak, pristup uvijek isti. Daj sve od sebe i daj sve za momčad i već ćeš pronaći put koji zaslužuješ.
Zvučite jako sretno?
- Kako ne bih bio sretan, pa rekli ste već u uvodu da su mi posljednji mjeseci kao iz bajke. Moram se zahvaliti mojoj obitelji, koja je sve te godine čvrsto stajala iza mene i davala mi podršku u svim trenucima, a bilo je i onih koji su bili jako teški. Znate, mene su doma uvijek učili da se sve dobro u životu moram zaslužiti napornim i konstantnim radom, te poštovanjem svih oko sebe. Uvijek se trudim biti takav. Hvala i mojoj zaručnici i njezinoj obitelji. Hvala i svima koji su me pratili na bilo koji način kroz karijeru. Uvijek ću se truditi uzvratiti im to na najbolji mogući način. Sada, pak, želim i Union Berlinu igrama uzvratiti za povjerenje koje su iskazali dovodeći me iz Celtica.