Schalke 04, klub iz Gelsenkirchena osnovan 1904. godine jedan je od najvećih u Njemačkoj. Iako su svoj sedmi - više imaju samo Bayern (32), Nürnberg (9) i Borussia Dortmund (8) - naslov prvaka osvojili još davne 1958. godine, popularni Rudari u međuvremenu su uzeli četiri Kupa - posljednji 2011. i jedan, 1972. pod vodstvom Dinamove legende Ivice Horvata - ali i Kup UEFA 1997. te punih 30 godina neprekidno igrali u Prvoj Bundesligi iz koje su na očaj svojih vjernih navijača ispali lani.
Međutim, od subote je Schalke 04 ponovo član elitnog razreda njemačkog nogometa, promocija je osigurana kolo prije kraja pobjedom protiv St. Paulija, velikim preokretom nakon što je Igor Matanović (19), koji je nedavno objavio da će biti na raspolaganju reprezentaciji Hrvatske, s dva gola u prvih 17 minuta donio gostima značajnu prednost koju je Schalke počeo poništavati tek u drugom poluvremenu. Ponovo je - kao i cijele sezone - junak Gelsenkirchena bio Simon Terrode, 34-godišnji napadač koji je s dva gola protiv St. Paulija došao do ukupno 29 u 29 nastupa za Schalke.
Slavilo se do 5.29 ujutro
Tijekom slavlja koje je - javlja Bild - potrajalo do 5.29 sati ujutro, Terrodeovo ime najčešće se našlo u ustima navijača Schalkea. Napadač koji je svojedobno iz Duisburga u koji je stigao sa 14 preko Fortune Düsseldorf došao do Kölna u čijem je dresu debitirao u Prvoj Budesligi, karijeru je izgradio kao drugoligaški specijalac. Tako je Terrode ove sezone četvrti put sa četvrtim različitim klubom postao najbolji strijelac 2. Bundeslige, dok je promociju u elitni razred već izborio sa Stuttgartom 2017. i Kölnom 2019. Osim toga, sa 171 golom je uvjerljivo najbolji strijelac u povijesti 2. Bundeslige, tijekom ove sezone preskočio je Dietera Schatzschneidera (153), u osamedesetima igrača Hannovera 96 i Fortune Köln.
Tako se Terrode uvrstio među one igrače koje navijači kluba iz Gelsenkirchena posebno cijene, među velikane kao što su najbolji strijelac Schalkea svih vremena Klaus Fischer, onda Marc Wilmots, Klaas-Jan Huntelaar, Ebbe Sand, Kevin Kuranyi, Olaf Thon... A tu je naš Ivan Rakitić koji je odigrao četiri sezone za Schalke i bio jedan od ključnih igrača momčadi koja je 2011. osvojila Kup Njemačke.
Rekonstrukcija momčadi
Ali vratimo se mi u sadašnjost, na nove junake. Ako je Terrode najveći, njemu uz bok je svakako Michael Büskens, “vojnik kluba”, negdašnji igrač i dugogodišnji pomoćnik koji je početkom ožujka treći put - nakon 2008. i 2009. godine - u karijeri imenovan “vršiteljem dužnosti” nakon otkaza Dimitriosu Grammozisu s kojim je Schalke prošle godine ispao iz Bundeslige. Büskens je preuzeo momčad koja je u prvih 25 kola upisala 12 pobjeda (48%), da bi pod njim dobila sedam od sljedećih osam (87,5%)...
”Büskens mora na Svjetsko prvenstvo”, neumorno su pjevali navijači u noći kad nitko nije ostao trijezan.
Upravo je ta sinergija navijača i kluba bila ključna u sezoni kad se Schalke 04 nakon ruske invazije na Ukrajinu odrekao generalnog sponzora i na taj način - pišu Nijemci - “pokazao stav kao rijetko kad u svojoj povijesti te se oslobodio okova prošlosti za povratak davno izgubljenog povjerenja navijača bez kojih su u pandemijskoj sezoni i ispali iz elite”.
Arhitekti povratka u Bundesligu ili preporoda u drugom dijelu sezone su, uz Büskensa, bili Peter Knäbel (55), član Uprave zadužen za sportski sektor i sportski direktor Rouven Schröder (46) koji su - za njemačke prilike - minimalnim budžetom od 20 milijuna eura odradili vrhunski posao. No, sad ih čeka još teži posao jer navijači očekuju da Schalke 04 sljedeće sezone bude konkurentan i u 1. Bundesligi. Ne, naravno, za najviše pozicije, ali borba za ostanak nije opcija u Gelsenkirchenu. Za tako što će se - pišu analitičari - biti potrebno promijeniti na i do 10 pozicija.
No, dok Knäbel i Schröder već moraju početi razmišljati, navijači se još neko vrijeme ne planiraju trijezniti. Schalke 04 je opet tamo gdje mu je i mjesto.