Hvala na pitanju, ali odmor? Ha, evo nedjelja mi je slobodna, ali sve dosad ja vam radim punom parom, meni razlike baš i nema, javio se sjajno raspoloženi Josip Brekalo iz Wolfsburga.
Ovo “sjajno” odnosi se na njegovo mentalno stanje, ali i jasnu činjenicu: ako sve bude u redu, Bundesliga svoj program restarta već 9. svibnja. No, krenimo redom...
Nogometna Europa nalazi se u disbalansu želja i trenutačnog stanja. Dok se, naime, neki poput Nizozemske odlučuju da lopta definitivno miruje sve do rujna, ostatak se silno trudi koroni zabiti hat-trick, pa makar i pred praznim tribinama. Taj neobični spoj nogometa bez gledatelja, uz određene mjere, poput onih da se u Njemačkoj, eto, sve pazi do posljednjeg detalja pa se izađe na travnjak dok tribinama odzvanja ona poznata uspješnica Specialsa Ghost town, ipak je jača od prirodne nepogode, koju je najbolje opisao veliki Jock Stein: “Nogomet bez navijača je ništa, nula; može to biti najbolja utakmica svih vremena, ali ako joj nitko ne svjedoči, ona ne predstavlja baš ništa. Navijači su krvotok ove predivne igre...”
Josip Brekalo
Nego, Josipe, kako to mislite da radite punom parom?
- Počet ću kronološki: nakon što je odgođena zadnja utakmica koju smo trebali igrati 15. ožujka protiv Augsburga, dobili smo slobodno tjedan dana, ali pod navodnicima, jer nas je čekao program individualnih treninga. Sedam dana kasnije, dobili smo obavijest da se organiziraju grupe i da se kreće s radom na stadionu.
Njemačka k’o Njemačka, plan je bio minuciozan...
- Klub je apsolutno sve organizirao na najvišem nivou: cijeli je stadion pretvoren u karantenu, napravljeno je pet svlačionica, tako da svaka grupa ima svoju svlačionicu, a svaki igrač svoje mjesto, uz poštovanje razmaka od tri metra. Trenirali smo tako u različitim terminima, dva do tri tjedna, možda i više, jer i meni bježe dani, sve do unazad tjedan dana, kada su kreirane samo dvije grupe. Pritom je Wolfsburg pratio i uvažavao sve naputke nadležnih institucija i DFL-a (ligaške udruge), koji je to dopustio, a povremeno smo i svi bili testirani, a, hvala Bogu, svi su nalazi bili negativni. Ako mene pitate, radilo se o pripremama kao da smo svi zajedno, i ako sudim prema sebi, svi smo u dobroj formi i jedva čekamo nastavak natjecanja, jer ovo čekanje, priznajem, lagano ubija...
Početak je, ipak, još “on hold”, jer čeka se zeleno svjetlo vlade i epidemiologa, pa onda i DFL-a:
- Sve ide k tome da se napokon krene. Ne znam vam sada reći koliko ćemo još točno čekati, svi smo u iščekivanju odluke, ali znam da se pita nogometni svijet, krenuli bismo i ranije. Ono što do nas dopire jest vijest da je 9. svibnja označen kao ‘D day’, a ako se to eventualno prolongira, onda bi 16. svibnja najkasnije trebao biti datum konačnog restarta njemačkog nogometa.
Iz dokumenta “teškog” 40-ak stranica, koji je ispred liječničkih službi njemačkog saveza potpisao glavni liječnik Timo Meyer, se vidi nevjerojatna doza opreza: dezinfekcija vozila, ukidanje švedskih stolova i korištenje wellnessa, mjerenje temperature, zasebno zagrijavanje bez suparničke momčadi, ukidanje rukovanja... Međutim, što to sve vrijedi kada krene utakmica: nogomet bez tjelesnog kontakta je nemoguć.
Pitanje glasi: je li vas strah?
- Nimalo, ni najmanje. Zašto? Zato što mislim da će se sve riješiti na vrhunskom nivou, i ove nove okolnosti oko treninga koje nogomet ne pamti, pokazale su da Nijemcima valja vjerovati. Ovo su ljudi koji znaju svoj posao i sigurno neće dopustiti niti najmanjoj sitnici da bude presudna. Istina je, nogomet je cijeli jedan svijet, biznis, puno je novca u igri, egzistencija, i oni se moraju potruditi da se sve nastavi... Mislim da tim dokumentom s jasnim kriterijima Nijemci žele pokazati odgovornost da se može igrati, da je učinjeno sve kako bi nogomet krenuo dalje. Ako mene pitate, ne da se bojim, već jedva čekam da sve krene. Vidi se i ne samo nama koji smo akterima, već cijelom svijetu: dosadno je bez nogometa, nedostaje, i to strašno. Pogotovo sada, dolaze proljetni dani, bila bi u normalnim okolnostima špica sezone, vrhunac prvenstava, kupova, euronatjecanja, a onda bi kao kruna stigao i taj Euro...
Ipak, moramo dalje bez tog ushita, i onoga o čemu smo pričali prije nego se diktafon upalio: esencije nogometne igre, unatoč svemoćnom novcu. Dakle - gledatelja.
- To je fakat najgore, jer oni jesu duša nogometa, otrcano jest, ali bez njih sve ovo u dubini nema smisla. Moramo igrati da svijet opet krene, da se nogomet zakotrlja, da se klubovi ne gase, da se šteta svede na koliko-toliko razumni minimum, međutim, ako se, primjerice, gleda Bundesliga, BVB bez 80 tisuća navijača, ili Schalke u ruhrskom derbiju protiv te iste Borussije, nema jednake šanse bez navijača kao s navijačima. Štoviše, to je jako bitan faktor, to igrač osjeti, to nosi, to slama nečije vrline i ojačava nečije mane... A ovako, umjesto huka, esencije igre, mi ćemo s tribina osluškivati naše jeke. Teško će se biti na to naviknuti, mijenjat će i to, definitivno, stanje na terenu. Bez navijača, mijenjaju se odnosi, slabije momčadi gube snažan adut u borbi s velikima, bez ikakve dvojbe.
Psihoza u svijetu je jaka, je li vam klub možda ponudio razgovore sa psiholozima, jer izuzev bliskog kontakta, prijeti i velika opasnost od ozljeda?
- Nismo imali psihologa, trener Glasner je bio taj koji je vodio razgovore, kako individualne, tako i kolektivne. Stalno je pritom isticao da ostanemo pozitivni, da smo u mogućnosti raditi svoj posao, za razliku od mnogih koji prinudno moraju ostati kod kuće. Pomoglo je to što se ozljeda tiče, ne bojim se, mlad sam, osjećam se odlično, nije me strah ničega. Pripremao sam se odlično, zajedno s ekipom, da dočekamo početak bolje nego ostale momčadi, jer nesumnjivo: bit će ključno tko će se najbolje nositi s ovim postkorona nogometom i utakmicama bez navijača, i ta bi psihološka strana mogla biti ključna.
Što uopće očekivati od nogometa u ovom postkorona nogometu, bez navijača, nakon duge pauze?
- Mislim da će sve ovo utjecati na kvalitetu igre, ali ima tu puno faktora, jer igrači su se opet malo zaželjeli nogometa, bit će sigurno čudna situacija, a ritam će biti jak i to će donijeti neke opasnosti od ozljeda. Ujedno bi i utakmice mogle biti slabije kvalitete, ali kako to uopće izmjeriti? Znam da je za Bundesligu sada teško išta prognozirati, ali mi se pripremamo samo za jedno, a to je izboriti Europu, to je naš cilj, blizu smo...
S klubom je, ujedno, dogovoreno smanjenje plaća, za razliku od nekih - dogovorom: “klub je dao svoje ideje, mi svoje, i onda smo se našli nasred puta”, no koliko cijela situacija utječe na vas, s obzirom na to da nije tajna kako ste razmišljali o promjeni sredine ovoga ljeta?
- Najiskrenije, nisam previše mislio, znam da će biti promjena, Transfermarkt je prvi nagovijestio reset cijelog sustava, pitanje se postavlja kako će izgledati prijelazni rok, jer ne znamo uopće kako će se okončati sezona. U idealnom scenariju, završio bih sezonu, bio na Euru, i otvorilo bi se dosta opcija... Ovako, puštam stvari da idu svojim tijekom.
Euro, da...
- Toga mi je baš najviše žao; zamišljao sam se na svom prvom velikom natjecanju, s Hrvatskom, uz euforiju, nadu, zajedništvo i želju da napravimo nešto značajno, a ovako... Nama odgoda ne ide u prilog, jer će nam ključni igrači biti stariji godinu dana, to je svima jasno, premda ćemo i mi ‘klinci’ biti godinu dana stariji. A opet, OK, i Portugalu će, primjerice, Cristiano Ronaldo biti godinu dana stariji, tako da...