Kada je koncem kolovoza u Frankfurtu zakoračio na travnjak s točno 18 navršenih godina, jednim mjesecom i 29 dana, hrvatska ostavština u Bundesligi dobila je povijesnu natuknicu. Dok se ekspresno okitio etiketom najmlađeg hrvatskog igrača u povijesti elitnog razreda njemačkog nogometa, samo su dva Hrvata u povijesti liga "petica" bila mlađa na svojoj premijeri: Tin Jedvaj bio je dva tjedna mlađi u trenutku debija za Romu, a Marko Livaja devet dana kada je debitirao za Cesenu u Serie A.
Novog hrvatskog "wunderkinda" - koji, doduše, cijeli život provodi na njemačkoj adresi - zatekli smo za stolom hotelskog restorana u Karlovcu, gdje nas je dočekao sa srdačnim pozdravom, ali na - engleskom jeziku.
- Hi! How are you? All good? - raširio je osmijeh Patrice Čović, 18-godišnji "playmaker" Werdera, koji u gradu na četiri rijeke boravi s reprezentacijom do 19 godina.
Plemeniti vezni igrač rođen je u Berlinu, a nakon što je godinama nosio Herthin dres u mlađim kategorijama, u ljeto prošle godine preselio je u svlačionicu kultnog kluba iz Bremena, koji mu ove sezone, pak, sve više vjeruje, što ilustrira i sedam njegovih nastupa u tekućoj sezoni Bundeslige, a u dva je navrata bio u udarnoj postavi.
Čović: Navijam za Hajduk
- Hrvatski je težak ha, ha, ali sve više razumijem. Prije tri godine sam bio na okupljanju reprezentacije prvi put i nisam razumio ništa, ali sada razumijem kada mi trener nešto govori, bitno je da mogu na terenu komunicirati s ekipom. Dolazim ovdje i s obitelji na odmor, uvijek smo išli u Split jer smo tamo imali obitelj s tatine strane. Kod kuće razgovaramo na njemačkom jeziku jer je mama Njemica, a ni brat ne priča hrvatski. Tata sve više pokušava sa mnom razgovarati na hrvatskom i to mi pomaže, sve sam bolji - odgovara Patrice, čije je ime izabrao njegov stariji brat, koji se zove Maurice.
Oca, pak, kojega je već spomenuo u uvodnim riječima, čitatelji će se sjetiti iz dresova Hajduka, Herthe, Stuttgarta i Nürnberga. Ante Čović odigrao je ukupno 62 utakmice u Bundesligi, upisao je i sedam nastupa za hrvatsku selekciju do 21 godine, a danas trenira Herthine talente do 19 godina. S obzirom na to da je otac Dalmatinac, odgovor na pitanje o navijačkim afinitetima je bio izvjestan…
- Navijam za Hajduk. Kada smo išli u Split, bili smo i na utakmicama, a atmosfera je bila "luda". Pratim hrvatsku ligu, naravno, uvijek gledam derbije Hajduka i Dinama, a sve češće pratim Hajduk, sve mi je zanimljivije. Otac je imao najveći utjecaj na moju nogometnu karijeru, ugledam se na njega.
Prve nogometne korake napravio je s četiri godine u njemačkoj prijestolnici, u klubu koji je, kako kaže, bio do njihove kuće, nakon čega mu se s osam godina ostvario san i preselio je u Herthu. Iako je prije godinu i pol dana imao pozive s više adresa, Werderov projekt ga je najviše očarao, a da su u Bremenu znali što rade, svjedoči i njegova sve važnija uloga u prvoj momčadi. No, prije selidbe među "velike dečke", Patrice je prošle sezone osvojio njemački Kup s juniorskom družinom, a u pet utakmica u natjecanju je zabio i pet pogodaka, među kojima je bio i onaj odlučujući u produžecima finala, dok je u tim partijama nadodao i dvije asistencije.
- To je bilo posebno. Bilo je četiri tisuće naših navijača na tribinama u finalu, a zabiti gol u finalu je bilo nevjerojatno. Nisam znao što da radim nakon što sam zabio ha, ha.
Čovićev otac Ante igrao je za Hrvatsku
Zadnjih tjedana, pak, igra pred deset puta više navijača na tribinama, ali među seniorima nema straha. Što je drugačije negoli u juniorskoj konkurenciji?
- Najveća razlika je u pritisku. Kada igrate ispred 40 tisuća navijača u Bremenu, uvijek imate više pritiska. No, sada kada sam odigrao neke utakmice, nastojim što više uživati u svemu. Važno je da se ne razmišlja o pritisku, nego da se samo igra nogomet. Ovo je bio moj san, sada ga živim i moram se zabavljati. Zbog ovoga sam počeo igrati nogomet. Bilo je teško otići od doma, od Berlina u kojemu sam proveo cijeli život. Prepoznaju li me ljudi na ulicama? Sve više. Kada me ljudi pitaju za fotografiju, to mi je velika čast i teško mi je povjerovati u to.
Dok je pozirao pred objektivom našeg fotografa na karlovačkim ulicama, doduše, prolaznici ga nisu prepoznali, iako im je službena trenirka reprezentacije odavala njegovu profesiju. U protekle je dvije godine skupio 24 nastupa za mlade hrvatske selekcije, a prvi poziv mu je bio šok.
- Samo sam dobio poziv za U16 reprezentaciju i odmah sam znao da to želim. Kada sam to vidio, nisam mogao vjerovati da se to događa. Bilo je i teško povjerovati jer svi sanjaju o reprezentaciji. Kada sam ovdje došao, nakon što sam porazgovarao s trenerom i drugim ljudima, znao sam da tu želim i ostati. Dobio sam i jedan poziv od Njemačke, ali o tome nisam niti razmišljao jer je Hrvatska za mene bila "wow". Ljudi, treneri, suigrači… Svi su mi ovdje pomogli da se zabavljam i uživam. Hrvatska je uvijek u mom srcu, pogotovo zbog oca, a i puno njegovih prijatelja su Hrvati. Strast je ovdje drugačija.
Klasnić na zidu legendi Werdera
U njegovom je klubu dubok trag ostavio Ivan Klasnić, koji je bio član zadnje šampionske generacije Werdera prije 21 godinu. Je li ga Patrice upoznao?
- Nisam, ali nadam se da će biti prilike u budućnosti. On je legenda. Kod naše svlačionice postoji zid legendi i on je tamo. Svi navijači ga znaju i još mu zahvaljuju.
Klasnić se u Bremenu transformirao u "killera", a Čovića smo malo "bocnuli" pitanjem o njegovom prvijencu, još ga čeka...
- Ha, ha, istina, nadam se da će doći u idućoj utakmici. Imao sam dobru priliku protiv St. Paulija i dalje o tome razmišljam svaki dan.
Mladi sugovornik od svojih je snaga istaknuo čitanje igre, tehniku i udarac, prostor za napredak vidi u fizičkom aspektu, a na pitanje o ciljevima je odgovorio zrelo i umjereno.
- Samo da ovako nastavim i igram u Bundesligi i da imam sve važniju ulogu. Naravno, jednog dana želim igrati i u Ligi prvaka, ali moja je karijera tek na početku. I nastup za reprezentaciju bi bio san, moj tata bi sigurno plakao.
Voli Curryja i ćevapčiće
S obzirom na to da u kockastom dresu nosi "desetku", koja mu je i prirodna pozicija, pretpostavljamo da su utjecaj na tu odluku imali lik i djelo Luke Modrića.
- Uvijek sam u Herthi nosio "desetku", to je moja glavna pozicija na terenu. Naravno, to je i zbog Luke, ali i zbog najboljeg nogometaša, Messija.
U slobodno vrijeme potegne do Berlina na druženje s obitelji i prijateljima, završio je 11 godina škole u Njemačkoj, voli NBA, Golden State Warriorse i Stepha Curryja, a iako nije mogao izdvojiti omiljenog hrvatskog izvođača, na pitanje o omiljenoj hrani je odmah ispalio:
- Ćevapčići. Uvijek.
Iako ga čeka još stepenica do potencijalnog proboja među "vatrene" za koju godinu, a zasad je na pravom putu, ljetos je već upoznao jednog od najboljih golgetera u hrvatskoj povijesti.
- Sreo sam Andreja Kramarića jer smo igrali prijateljsku utakmicu, a nakon sam ga zatražio dres i dobio sam ga.
Tko zna, možda ćete biti suigrači u budućnosti, ako vas Andrej pričeka, dobacujemo prije rastanka…
- Nadam se, to bi bilo lijepo ha, ha - zaključio je Patrice Čović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....