Zaobiđemo li domenu znanstvene fantastike i poslužimo li se vremenskim strojem, namjestit ćemo ga na 2012. i kraj kolovoza. Luka Modrić upravo je sletio u Madrid, gdje će u idućem desetljeću postati legenda "kraljeva", a autor riječi koje upravo čitate, tih je dana turistički gazio ulicama Frankfurta. Baš se u to doba, tamo počelo "kuhati" nešto veliko. Kao i svakom pravom nogometnom fanatiku, nezaobilazna točka u obilasku bio je i poneki stadion. Probijajući se kroz gustu šumu, dok bi nad nama svakih nekoliko sekundi nadlijetali gigantski zrakoplovi iz itekako prometne obližnje zračne luke, polako se počeo nazirati dragulj. Megalomanski kompleks, starog imena Waldstadion ("šumski stadion"), a danas poznatijeg kao Commerzbank-Arena, dom je, tada, novopečenog povratnika u Bundesligu - frankfurtskog Eintrachta.
Dolazak na odredište idealno se poklopio s epilogom treninga prve momčadi, na terenu tik pored stadiona. Bezbrižno su prvotimci udarali loptu, s tek bekoliko zainteresiranih promatrača, a takav nas je ugođaj momentalno naveo na primisao kako je to tek tamna sjena nekoć velikog kluba, bez pretjerano prpošne perspektive. Vratimo li se našim strojem u sadašnjost, možemo samo konstatirati kako nas je prvotni dojam odveo u veliku zamku. Deset godina kasnije, društvo iz šume etabliralo se u stanovnika gornjeg doma Bundeslige, a korak dalje otišli su u utorak navečer, kada su kupili pretplatu na proljetno intoniranje himne Lige prvaka u šumi nedaleko od rijeke Majne, osiguravši mjesto među 16 najboljih europskih klubova.
Povratak u europsku elitu nije bio posut ružama. Da, povratak. Eintracht je uživao veliki ugled 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Na korak do odlaska u nogometnu besmrtnost stigli su 1960., kada su u finalu Europskog kupa u Glasgowu pred 127 tisuća gledatelja poraženi od "kraljevskog kluba" 3-7. O tome koliko su mizerni izgledi Nijemcima bili u tom finalu, svjedoči činjenica kako im je četiri komada uvalio legendarni Ferenc Puskás, a još tri pridodala je, možda još i malo jača legenda, Alfredo Di Stéfano.
Horvat, Zebec, Kovač...
Velik udio u svim fazama ponovnog upuhivanja zraka u pluća kluba imali su Hrvati, kojih je, prema popisu iz 2019., gotovo 17 tisuća svoje prebivalište pronašlo upravo u Frankfurtu. Ipak, za klupske uspjehe odgovorni su bili oni hrvatski sudionici koji su u tom gradu pronašli tek privremeno utočište. Iako je ovo Eintrachtu 11. uzastopna sezona u najvišem rangu njemačkog nogometa, taj im je status stigao na opasnu kušnju u svibnju 2016., kada su preko leđa Nürnberga izborili ostanak među njemačkom "kremom". Upitno je bi li preživljavanje uopće bilo zajamčeno da na klupu nije zasjeo bivši kapetan "vatrenih". Iako je, trenutačno, već u trećem klubu nakon odlaska iz Frankfurta, dobar dio zasluga u transformaciji kluba imao je Niko Kovač.
Šest pobjeda na zalasku turbulentne sezone, kupilo mu je, i njegovom bratu Robertu također, ostanak na klupi, na kojoj su proživjeli možda i najljepše dane svojih postigračkih karijera.
Kulminacija renesanse posrnulog diva može se pripisati prepuštanju stolice sportskog direktora čovjeku koji je igračku karijeru završio na riječkoj Kantridi. Fredi Bobič, Nijemac slovensko-hrvatskih korijena, zajedno s Kovačem, shvatio je kako im je potrebno još malo "naše" krvi. Jedan od prvih njihovih poteza bio je Ante Rebić. Tada 23-godišnjak, koji se nakon obećavajuće mladosti zagubio poslije transfera u Fiorentinu, a ništa sretnije za njega nisu bile posudbe u Veroni i Leipzigu. Nova prilika u Njemačkoj pokazala se kao pun pogodak. Odigrao je točno 100 utakmica u dresu Frankfurta, te pritom mrežu tresao u 25 navrata, a posebno će pamtiti dva pogotka u finalu kupa 2018., kada je u berlinskom finalu srušen veliki Bayern.
- Nogomet piše najljepše priče - rekao je Kovač, koji nije skrivao suze nakon velikog uspjeha u njemačkoj prijestolnici.
Osvojili New York i Šangaj
Razmotri li se dugoročna vizija, prošlogodišnji naslov Europske lige, kao i najsvježiji pothvat u elitnom natjecanju, zapravo dolaze kao kruna razrađenog plana, čije grane prepune plodova ne rastu preko noći. Otvorili su svoje komercijalne urede u New Yorku i Šangaju, a uskoro se planira povećati kapacitet stadiona za dodatnih devet tisuća mjesta. Njihovi su potezi naišli na pozitivan odjek i među suparnicima.
- Sjajno je vidjeti da se klub s takvim velikim naslijeđem i poviješću uspio vratiti na pravi put. To je dobro za cijeli njemački nogomet - rekao je Carsten Cramer, direktor Borussije Dortmund.
U fokus javnosti Eintracht je stigao prethodnog proljeća, kada su njegovi i igrači i navijači na Camp Nouu održali nogometno predavanje, uz seminar navijačkog ponašanja. Više od 30 tisuća frankfurtskih pristaša preplavilo je "katalonski Koloseum", dok su se njihovi miljenici na terenu poigravali s Barcelonom.
- Uživaju veliku razinu identiteta s ljudima. Oni su veliki klub, najveći klub u vrlo važnoj regiji - rekao je Jürgen Klinsmann.
Njegove riječi potvrđuje i brojka članova kluba, koja se u posljednjem desetljeću popela s 35 tisuća, na čak 110 tisuća. Kako bi pokazali da su jedan od "X faktora" za njihov uspon "listovi naše gore", u ljeto 2021. otkupili su usluge Kristijana Jakića i Hrvoja Smolčića, a hrvatski je tandem dao svoj doprinos u pobjedi protiv Sportinga u Lisabonu koja ih je odvela u nokaut-fazu Lige prvaka.
Iako Eintracht i dalje nema pravog "konja za utrku" za hvatanje Bayerna, pa čak i dortmundske Borussije ili Leipziga, oni grabe sitnim kasom prema cilju. Podsjetimo se, prije deset godina tek su izborili ponovni ulazak među 18 najboljih njemačkih klubova, a sada su među 16 najboljih na Starom kontinentu. Stoga, nitko ne bi trebao biti iznenađen postane li Frankfurt u idućih deset godina, osim financijskog i prometnog, i jedno od važnijih nogometnih središta Europe.
Na hrvatski pogon: Jakić postao je univerzalno obrambeno rješenje Eintrachta
Izvukao sam pouku iz utakmice s Feyenoordom, uspio sam se dići i iznijeti teret najgoreg igrača utakmice. Tim se riječima Kristijan Jakić "posuo pepelom" nakon debija u Europskoj ligi, u kojem je Dinamo remizirao s nizozemskim klubom (0-0), a Imoćanin je skrivio kazneni udarac, koji je Dominik Livaković uspio obraniti.
Uvertira Jakića u "modrom" dresu nije bila blještava, djelovao je nesigurno, pomalo preplašeno, ali kada se opustio, ubrzo je preuzeo konce veznog reda, što mu je u samo godinu dana kupilo kartu za Bundesligu. Iako je u Frankfurt stigao primarno kao zadnji vezni, trener Oliver Glasner sve češće ga koristi kao polivalentno rješenje na gorućim pozicijama. Tako je 25-godišnjak u uvodnom dijelu sezone znao "zakrpati" poziciju desnog beka, a u posljednjih šest dvoboja u utakmicu je ulazio kao središnji čovjek tročlane obrane. Stavljajući mu takvu odgovornost na leđa, trener pokazuje koliko povjerenja ima u njega, a u prošlotjednom ogledu protiv Marseillea, odigrao je čitavu utakmicu u posljednjoj liniji, uz Hrvoja Smolčića.
Popis od 34 potencijalna putnika za Katar otvorio je brojne polemike. Upravo je Jakić jedan od onih koji nemaju još uvijek zajamčeno mjesto, međutim, tko zna hoće li izbornik ostati imun na univerzalnost kakvu pokazuje novopečena neizostavna karika frankfurtske obrane. Iako bi u Katar primarno otišao kao zadnji vezni i alternativa za Marcela Brozovića, ne bi na odmet bilo u njemu imati opciju i za ostala mjesta u obrani.