U splitskom dvoboju Hrvatske i Walesa odigrao je 150. utakmicu “ozbiljnog nogometa”. Joško Gvardiol, od debija za Dinamo 18. listopada 2019. godine do Walesa na Poljudu, odradio je 52 nastupa za Modre, 78 za RB Leipzig i 20 za Hrvatsku! Upisao je pritom 11 pogodaka (5 + 4 klubovi, 2 reprezentacija) i 6 asistencija (3+3). Nakon dvije natjecateljske sezone za Dinamo transferiran je u Leipzig, gdje upravo igra drugu sezonu za njemački klub. Da sve bude u ritmu, ovo mu je druga godina za reprezentaciju. Debitirao je kao 19-godišnjak za Hrvatsku 6. lipnja 2021. (Belgija) i od tada je praktično non-stop u igri Vatrenih. Na Euru 2021. i Mundijalu 2022. odigrao je od početka do kraja sve utakmice, osim sa Škotima, gdje je izašao nakon 70 minuta zbog ozljede. Kuriozitet jest da je u 20 utakmica prosječno odigrao 91,2 minute (s produžecima). U Dinamu je imao prosjek 74, a u Leipzigu sada ima 75 minuta igre... Zbog ozljede je u tim seniorskim danima preskočio ukupno 9 utakmica...

Za igrača koji je u siječnju navršio 21 godinu, ovo su iznimno intenzivne brojke, a koje vrlo jasno upućuju na činjenicu da govorimo o izvanserijskom talentu. Stoga ne treba čuditi da je Joško Gvardiol u svekolikoj nogometnoj centrifugi. Terenski gledano, odradio je 42 utakmice od 7. kolovoza prošle godine, od čega 32 za klub i 10 za reprezentaciju, prosječno 79 minuta. U tih osam mjeseci nije praktično prošlo dana a da se nisu pojavile barem dvije-tri “pouzdane kombinacije” što će Gvardiol učiniti glede idućeg transfera. Nitko, naime, ne dvoji da će se hrvatski nogometaš uskoro promijeniti klub, samo se redaju imena klubova koji će ga dovesti. Pritom je na dnevnoj online bazi Gvardiol non-stop tretiran kao budući najskuplji branič na svijetu, najveći transfer Leipziga, najveća investicija velikih klubova, naj, naj, što god se može vezati uz jednog profesionalnog igrača.

Dakako, invazija “dobro informiranih” donosi i posljedični teret mnoštva priča o životnoj priči Gvardiola, djetinjstvu, simpatijama, ljubavima, hobijima, obitelji, ukusima i inim “novotarijama”. Svim tim sastojcima centrifuge dodajmo one realne terete koji se događaju iza kulisa, a koje uvijek mogu iscrpljivati energiju igraču u temeljnom poslu na terenu. To su tereti odnosa s klubom, pritiscima da ostane, pritiscima onih koji ga žele dovesti, interesima financijske prirode koje takav igrač pomiče za sebe i okruženje, klubove, pa onda osobne dileme što mu je najbolje činiti...

Joško Gvardiol

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Kad sve skupa saberemo, još uvijek djeluje impresivno kako se mladi i životno ipak neiskusni Gvardiol nosi sa svim tim teretima. Iako će neki promatrači zbivanja pomalo zajedljivo dometnuti kako je Messijev dribling u Kataru ili Haalandova ekshibicija nedavno u međusobnom srazu u LP, osnažiti teze kritičkog dijela europskih analitičara kako je još nespreman za velike iskorake, nama se čini da je upravo to isticanje (Messi, Haaland) slabijih mu trenutaka najbolji pokazatelj njegove sjajne perspektive. Jer, istina je, Messi i Haaland su nadigrali Gvardiola u te dvije utakmice, pa što onda? Što je s drugih stotinjak i više međunarodnih nastupa u kojima je Gvardiol, još kao under 21 igrač, priskrbio sebi auru najperspektivnijeg braniča svijeta?

Zbog te stručne prosudbe, da je najpotentniji mladi stoper u svjetskoj panorami, Joško Gvardiol neće sam odlučiti hoće li ostati ili otići iz RB Leipziga ovo ljeto, iduće zime ili u ljeto 2024. nakon Eura u Njemačkoj. Preveliki je interes njegov transfer da bi se RB Leipzig igrao s kalkulacijama. Njemački klub, koji je tek sedmu godinu bundesligaš (pozicija 2, 6, 3, 3, 2, 4) ima jasnu strategiju poslovanja. To je stvaranje mladih igrača za tržište, uz čiju se razliku uloga i prihoda ostvaruje nužno samofinanciranje. Otkako je preminuo Dietrich Mateschitz (listopad 2022.) vlasnik (i) sportske franšize Red Bull, ta je strategija još važnija, odnosno, prioritetnija, jer se ne zna kako će njegovi nasljednici tretirati nogometnu priču.

Joško Gvardiol je 1. rujna prošle godine prihvatio ponudu da produži ugovor s Leipzigom do 2027. godine. To će sigurno klubu donijeti komforniju poziciju u pregovorima sa zainteresiranim kupcima. Kako Gvardiol sada ima procjenu od 75 milijuna eura tržišne vrijednosti, to upućuje kako će njegov idući transfer biti u najmanju ruku toliko. Koja je gornja granica, ovisi o dva faktora. Prvi je trenutak prodaje (forma, atmosfera oko igrača), a drugi pitanje potreba kluba kupca. Onaj tko ima hitne i neodgodive potrebe za stoperom, recimo da je to Chelsea ili Manchester City, a novac mu nije problem, ići će i iznad nekog realnog limita. Ukoliko bi Gvardiol, ne daj Bože, doživio ozbiljniju ozljedu, ili ušao u kontinuitet slabe forme, onda bi se taj limit bitno približio navedenoj tržišnoj procijeni.

Leipzig u tom smislu neće puno bazirati svoj plan na natjecateljskom planu jer je to klub koji ima ograničen okvir ambicije. Gvardiol je za taj klub, cijenom i pozicijom na tržištu, već stekao maksimum. Dakle, uz pravu ponudu, Nijemci će morati pristati na transfer. A Gvardiol? Što je najbolje za njega?

Tajming transferiranja je uvijek splet okolnosti. U slučaju Gvardiola možemo kazati da je spomenuta niska pritisaka kojima je izložen već sada ubrzala njegovo osobno sazrijevanje. Na igračkom planu taj brzi proces zrelosti je već od prije u punoj brzini. Zato nam se čini utemeljen stav onih stručnjaka koji govore da bi Gvardiol s još jednom sezonom ovakvog pritiska (stalno medijsko pumpanje i tutnjava klupskih kombinacija) u dresu Leipziga mogao prije zapasti u proces stagnacije, nego nastaviti napredovanje. Takav igrač, govore ti analitičari, treba ići na višu natjecateljsku razinu i u jačem igračkom i trenerskom okruženju zaključiti svoj tehničko-taktički iskorak. I to bez tereta statusa, prijelaznih rokova i medijskih trakavica.