Puno medijskog prostora proteklih su dana zauzeli Josip Stanišić (21), od nedavno Bayernov desni bek, te Marko Pašalić (20), ljevokrilni napadač Borussije iz Dortmunda. Da je riječ o igračima koji su nogometno potpuno anonimni potvrdit će i njihove cijene na Transfermarktu. Pašalić vrijedi tek 250.000, a Stanišić 400.000 eura. Nevjerojatno malo kad pogledate okruženje u kojem igraju, jer Bayernovi igrači vrijede više od 800 milijuna, a Borussijini više od 570.
Međutim, čim ti dečki imaju status u takvim klubovima jasno je da Hrvatska nema što dvojiti, nego ih što prije pokušati vidjeti i u dresu reprezentacije. Stanišić je dobio Bišćanov poziv za U21 selekciju, Pašalić svoj tek treba zaslužiti. A kakvi su oni doista talenti pokušali smo doznati preko Tomislava Stipića, hrvatskog trenera koji od rođenja živi u Njemačkoj.
Jesu li Stanišić i Pašalić doista kalibar talenata vrijedan hrvatske reprezentacije?
- Stanišić je dosta kasno iz malog kluba Fürstenfeldbruck došao u Bayern. Prije toga bio je otpisan u 1860 Münchenu, jer po njima nije imao tjelesne kapacitete za profesionalnog nogometaša. Jako je inteligentan, ponizan i polivalentan. Odigrao je nekoliko test utakmica pod vodstvom Juliana Nagelsmanna na poziciji zadnjeg veznog i odmah je zadovoljio njegove visoke kriterije. Velika snaga tog mladića je ta da gotovo nikada ne griješi, s njim točno znate što dobivate i to konstantno, iz utakmice u utakmicu. Igra s obje noge praktički jednako dobro. Prošao je najbolji mogući razvojni put. Dugo uz obitelj, pa Bayernova akademija, a stasao je kroz treću ligu, koja je dosta jaka. Trenutačno je najbolja zamjena za sjajnog internacionalca Pavarda. Pašalić je pak više Nijemac nego Hrvat, ako gledamo igračke karakteristike. Imao je i nešto drugačiji razvojni put od Stanišića. Brz, okomit, energičan, može također igrati više pozicija. Hrvatska ima jako dobru U21 reprezentaciju, koja čini temelj za vatrene. Stanišić i Pašalić bi po mom sudu trebali bio dio te mlade selekcije. U kakvom statusu i ulozi odlučit će izbornik Bišćan.
Kako ih nogometna Njemačka doživljava?
- Njemačka ih doživljava dosta suzdržano. Nijemci vole dobro provjeriti kvalitetu igrača, ali i osjetiti njihovu personu, te su tradicionalno jako skeptični kad imaju igrače čiji korijeni dolaze s Balkana. S druge strane, Njemačka će napraviti sve što može kako bi razvijala potencijal talenata, bez obzira na njihovo porijeklo te im dati zasluženu priliku i nagraditi njihov trud.
Nijemci su u prošlosti znali gubiti talente odrasle u Njemačkoj. Paze li sada više da im se takvo što ne ponovi?
- Ne mogu to potvrditi. Samo sam siguran da žele u budućnosti takvim igračima prenijeti više njemačkih vrijednosti i osobina u koje njemački narod jako vjeruje.
Kako ste pak doživjeli ono što se u Njemačkoj događalo sa Sosom?
- To je samo primjer da je Njemačka u skoroj prošlosti malo skrenula sa svog jako utabanog puta. Nije im trebalo to da u javnosti iskažu slabost na takav način. Ne možeš vabiti igrača koji nema pravo nastupa. Sad su se dobro posložili i vjerujem u bolje rezultata Elfa.
Kramarić je sjajan u Njemačkoj, a nije takav u reprezentaciji. Zašto?
- Kad je tolika razlika u izvedbi, onda je uvijek do okolnosti, statusa i vrjednovanja igrača.
Po čemu se - kada gledamo isključivo teren - Bundesliga najviše razlikuje od HNL-a?
- Prije svega trebamo znati da je kultura u svakoj zemlji jača od sporta. I ona oblikuje narod i njegova očekivanja. Gotovo sve što se na terenu vidi je preslikano i preneseno iz mentaliteta i radnih navika ljudi u svim zemljama. Hrvati se dive potezu i kreativnosti, a Nijemci vjeruju u rad, veću disciplinu i dinamičnost. Od toga sve počinje.
Bili ste u HNL-u, što mislite, sada s odmakom, da je najveći problem naše lige?
- Uvijek razmišljam o riješenima, te pokušavam skratiti put do njih. Tako sam uvjeren da moramo općenito prestati potencirati "manje dobru" infrastrukturu. Bojim se kad hrvatski narod sagradi zlatne dvore da će izgubiti glad, želju, inat te da će nas to internacionalno povesti u sportski prosjek. Što se tiče nekih detalja tijekom samog vođenja utakmica u HNL-u, ne mogu shvatiti zašto se u Hrvatskoj samo tri igrača tijekom utakmice zagrijavaju, a ne šestorica ili osmorica, pogotovo kad sada imamo pet izmjena. Na taj su način kod nas rezervni igrači podijeljeni po statusu, a treneri ograničeni u brzoj promjeni.
Bili ste na utakmici Hajduk - S. Belupo. Što ste vidjeli?
- Nadam se svoj budući i bivši klub. Šalim se, haha...
Ajmo sad ozbiljno. Kakvi su vaši planovi glede nastavka karijere?
- Mi treneri smo ovisnici i prosjaci. Ne odlučujemo kad i gdje ćemo se skrasiti. Nadam se pozivu koji će me usrećiti i vjerujem da će se netko opet zaljubiti u moje trenerske i liderske kvalitete, te predati mi odgovornost. Nekako mi nedostaju iz trenerske perspektive neke persone kao Toplak, Zoran Mamić, Tramezzani… Pa i Stipić. Jer nogomet je više od same igre.
Kako koristite ovo vrijeme bez angažmana?
- Kad radim kao trener kao da vozim 300 km na sat, a sada se osjećam kao za volanom Stojadina te idem 60 km i to na desnoj traci. Ali radim na sebi, educiram se ili poklanjam svoje vrijeme te dajem znanje u obliku prezentacija. Kao zadnji tjedan u Tomislavgradu ili što ću ga dati 27.08 na panelu o leadershipu u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....