Čak i površno listanje Bayernovih povijesnih knjiga polučit će zaključak kako ne postoji europski nogometni gigant u čijoj je historiografiji otisnut toliko snažan hrvatski pečat kao što je to slučaj s neprikosnovenim vladarom Bundeslige. Veza je stvorena još tijekom sezone 1956./1957. u liku Božidara Senčara, dok su šezdesete godine u münchenskom klubu obilježili Zlatko Čajkovski i Branko Zebec, koji su, kao treneri, od osrednjeg kluba regionalne Oberlige stvorili moćnog diva te, posljedično, udarili temelje Bayernu kakvog danas poznajemo.
U istom desetljeću dres bavarske momčadi nosio je Ante Vučkov, a sedamdesetih je niz nastavio Zlatko Škorić. Početak novog milenija u najtrofejnijem je njemačkom klubu neodvojiv od Nike Kovača i njegova brata Roberta (također), koje su 2009. uspješno naslijedili Ivica Olić i Danijel Pranjić. Od 2012. do 2014. napadom dominantnog bavarskog stroja marširao je Mario Mandžukić, a Bayernova kampanja 2019./2020. bila bi nezamisliva bez Ivana Perišića. Ali, kao što najčešće kaže glas u TV reklami, to nije sve! Priča naših igrača u redovima šesterostrukog prvaka Starog kontinenta - nastavlja se - budući da Allianz Arenom danas trče neki novi (hrvatski) klinci.
Stanišić kao lider
Njihov predvodnik, doduše, više nije klinac; on je već poprilično etablirani bundesligaški branič koji je iz omladinskog pogona Fürstenfeldbrucka, preko Bayernove akademije, stigao do prve momčadi Bavaraca i upisao 42 nastupa u crvenom dresu te danas Transfermarkt procjenjuje njegovu tržišnu vrijednost na 12 milijuna eura. Pogađate o kome se radi? Riječ je, dakako, o Josipu Stanišiću, koji je u subotu postigao jedini pogodak za Bayern u prijateljskoj utakmici protiv japanskog prvoligaša Kawasakija na Olimpijskom stadionu u Tokiju, i tako njemačkom prvaku osigurao pobjedu. Hrvatski reprezentativni bek, stari znanac Kyliana Mbappéa, osvojio je loptu na četrdesetak metara od suparničkog gola, donio je do vrha šesnaesterca, gdje je odigrao dupli pas s Ryanom Gravenberchom, a onda, u maniri vrsnih strijelaca, matirao vratara lukavim udarcem kroz noge.
Tri dana ranije, također u sklopu japanske turneje, Bayern je doživio poraz od Manchester Cityja (1-2), a najsvjetlija točka Tuchelove momčadi bio je, ponovno, Stanišić. Ušao je u igru na poluvremenu i do kraja susreta ostvario 41 dodir s loptom, uz 100% točnih dodavanja (32/32), 100% uspješnih dugih lopti (2/2), 100% osvojenih zračnih duela (1/1), četiri otklonjene opasnosti i dva blokirana udarca, te završio kao najbolje ocijenjeni Bayernov igrač na terenu prema SofaScoreu (7,4). Pred münchenskim klubom još su pripremni ogledi s Liverpoolom i Monacom, a oni nude nove prilike za 23-godišnjeg Hrvata da se pokuša nametnuti Tuchelu među jakom konkurencijom na poziciji desnog bočnog uoči finala njemačkog Superkupa (12. kolovoza) i početka nove bundesligaške sezone (18. kolovoza).
Uz Stanišića, za bavarski su sastav u spomenutom srazu s "građanima" igrali i Gabriel Vidović i Antonio Tikvić. Vidović je hrvatskoj publici također vrlo poznato ime. Radi se o 19-godišnjem ofenzivcu rođenom u Augsburgu kojeg su Bayernovi skauti s 12 godina priključili akademiji bavarskog velikana, da bi, u veljači prošle godine, potpisao profesionalni ugovor (do ljeta 2025.), a onda, dva mjeseca kasnije, prvi puta zaigrao i s "velikim dečkima". Hrvatski U21 reprezentativac skupio je ukupno četiri nastupa za prvu momčad Bayerna, a onda odradio sezonu na posudbi u Vitesseu, upisavši za nizozemskog prvoligaša 25 nastupa uz četiri pogotka. Krajem lipnja vratio se na Allianz Arenu, a u fokusu domaće javnosti našao se u petak, kada je hrvatskim medijskim prostorom glasno odjeknula vijest o njegovu potencijalnom transferu u Dinamo, gdje ga vide kao zamjenu za Luku Ivanušeca. Vidović, prema Transfermarktu, vrijedi dva i pol milijuna eura.
Rudnik nogometnog blaga
O spomenutom Tikviću, s druge strane, hrvatska javnost ne zna mnogo. Ovaj 195 centimetara visoki središnji branič rođen je u Hamburgu, snažnija noga mu je lijeva, a, za razliku od Vidovića, još nema profesionalni ugovor s Bayernom. Iako mu je tek 19 godina, njegov nogometni životopis poprilično je sadržajan i šarolik. Karijeru je započeo u HSV-ovu omladinskog pogonu, nakon čega je bio dijelom mlađih uzrasta St. Paulija, Niendorfera i frankfurtskog Eintrachta, da bi, u siječnju 2022., potpisao za seniorsku momčad Türkgücü Münchena, koja se natječe u Regionalnoj ligi Bavarske (četvrti razred njemačkog klupskog nogometa) i za koju je upisao pet nastupa prije nego što se, pola godine kasnije, pridružio Bayernovoj drugoj momčadi.
Za drugu momčad bavarskog diva igra i Lovro Zvonarek, 18-godišnji ofenzivni veznjak i mladi hrvatski reprezentativac koji je dres Slaven Belupa, u transferu vrijednom 1,8 milijuna eura, prošlog ljeta zamijenio Bayernovim. Za istu momčad, sve dok nije ozlijedio križne ligamente, igrao je i Gabriel Marušić, 20-godišnjak rođen u Nürnbergu koji je, kao i mnogi prethodno navedeni igrači, prošao kroz Bayernovu akademiju, ali i brojne hrvatske selekcije. Posljednji je, pak, u glavni grad Bavarske pristigao Ljubo Puljić, 16-godišnji stoper i hrvatski U17 reprezentativac kojeg je najjači njemački klub početkom srpnja doveo iz Osijeka za 2,8 milijuna eura.
Na Allianz Areni rađa se, dakle, poprilično brojna kolonija mladih hrvatskih nogometaša. Ako izuzmemo Puljića i Zvonareka, svi ostali navedeni mladići rođeni su u Njemačkoj. Shodno tome, možemo reći kako se naša nogometna dijaspora u toj zemlji etablirala kao jedan od primarnih kadrovskih bazena iz kojeg Bayern, ali i hrvatska reprezentacija, regrutiraju talente. Potaknuti time odlučili smo kontaktirati Danijela Lučića, tehničkog koordinatora Hrvatskog nogometnog saveza za mlađe uzraste koji već godinama, kao volonter, "skenira" situaciju u Njemačkoj i radi na tome da nadareni nogometaši, čije obiteljsko korijenje seže do Lijepe Naše, pronađu put do hrvatskog dresa.
- Ne čudi me veliki broj hrvatskih igrača u Bayernu jer je München, s okolicom, iza Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, peti grad po broju hrvatskih stanovnika; ondje živi između 70 i 80 tisuća Hrvata, to je velika baza. Uz igrače koje ste naveli, imamo još mladih nada koje su u Bayernu. Primjerice, Leon Klanac, koji je trenutačno vratar njemačke U17 reprezentacije, a njegov stariji brat Luka već je član hrvatske U19 selekcije. Imamo Rafaela Pavlića koji je 2008. godište, kao i Filipa Pavića koji je 2010. godište - objašnjava nam Lučić, pa govori kako su Bavarcima, pored našeg iseljeništva, sve privlačniji i igrači koji su stasali na hrvatskim nogometnim travnjacima:
- Ljudi iz Bayerna bacili su oko na hrvatsko tržište jer su imali dobra iskustva s našim igračima, znaju da su kvalitetni, borbeni i da se dobro uklapaju u momčad. Treba istaknuti i ulogu šefa Bayernove skautske službe, Floriana Zahna, koji je vrlo sklon hrvatskim nogometašima. Transferi Zvonareka i Puljića išli su upravo preko njega. On je, inače, bio skaut u Chelseaju, a prije pandemije koronavirusa stigao je u Bayern. U vezi smo, nerijetko me kontaktira i pita za mišljenje.
HNS-ov "časnik za vezu" potom je stavio fokus na hrvatske selekcije, odnosno na strateški i sustavni pristup kojim se mlade igrače iz Njemačke, podrijetlom Hrvate, pokušava dovesti do dresova s crveno-bijelim kvadratićima.
- Suradnja s HNS-om je izvanredna, Stipe Pletikosa i Petar Krpan osobno se interesiraju za pomladak u Njemačkoj i kontaktiraju nas barem dvaput mjesečno. Imamo popis igrača iz svih uzrasta i u tišini tražimo buduće reprezentativce, ne želimo da nam itko promakne i završi u njemačkoj reprezentaciji - govori nam Lučić, pa dodaje:
- Selekcija hrvatskih nogometaša iz Njemačke, 2010. godište, primjerice, osvojila je, početkom srpnja, turnir Schwarzwald Cup, gdje je bila bolja od vršnjaka iz Freiburga i drugih njemačkih prvoligaša. Sada se s tom momčadi pripremamo za Memorijal vukovarskih branitelja sljedećeg travnja, a ovog vikenda je selekcija dijaspore 2008. godišta bila na turniru ‘Branko Čavlović Čavlek‘ u Karlovcu, gdje je igrala s najvećim talentima iz Austrije, Njemačke i Švicarske. HNS je kreirao infrastrukturu i sustav u kojem ima plan za svaki uzrast, sustavno se radi na tome da se ta djeca ne izgube i da dobiju priliku pokazati se uživo u hrvatskom dresu. Mi na cijelom jugu i zapadu Njemačke, gdje živi najviše hrvatske dijaspore, u svakom jačem klubu imamo po jednog ili dva mlada igrača koji se mogu mjeriti sa svojim vršnjacima iz Dinama ili Hajduka.
Kakva je kolaboracija s Bayernom?
- U rujnu imam sastanak s ljudima iz Bayernove akademije, gdje ćemo razgovarati upravo o našim mladim igračima i o suradnji s reprezentacijom. Cilj je, recimo to tako, pojačati informacijsku strukturu kako bismo mogli kvalitetnije pratiti te igrače i dobivati pravovremene informacije o tome kako se razvijaju. Sama činjenica da se nalaze u Bayernu ne znači da će, u konačnici, uspjeti nešto i napraviti, zato je važno da raspolažemo pravim informacijama.
Tko bi od mladih Hrvata koji se trenutačno nalaze u Bayernu mogao ostvariti veliku karijeru?
- Čvrsto vjerujem u Vidovića. Smatram da je on, kvalitativno, na istoj razini kao i Martin Baturina, što se moglo svojevremeno vidjeti i na turniru u Vukovaru. Išli su, međutim, različitim putevima; Baturina se odlično razvija u Dinamu, a Vidović je potpisao ugovor s Bayernom do 2025. godine. Njegov ulazak u prvu momčad Bayerna još je uvijek daleko, treba vidjeti što je najbolje za njega, trenutačno se vode razgovori o svim opcijama i smjerovima. Pročitao sam da je Dinamo dao ponudu za njega, ne znam je li to istina, ali smatram da je HNL fantastičan za razvoj mladih igrača. On će morati sam odlučiti.
Kao što je u prethodnom dijelu teksta rečeno, Stanišić i Vidović su hrvatskoj javnosti poznata imena, ali što nam možete reći o Tikviću?
- Visok, jak i čvrst, istovremeno vrlo agilan i borben, ali i tehnički potkovan. Podsjeća me na Josipa Šutala. Ne znam kako je iz Eintrachta završio u klubu kao što je Türkgücü München, ali tamo se pokazao. Bayernovi skauti su ga primijetili i rekli ‘to je to‘, jer on sa svojom visinom, agilnošću, skokom i urođenom hrvatskom tehnikom ima sve potrebne kvalitete. Do tada nije bio toliko upadljiv, kasno je napravio taj iskorak. Nekima se već s 13-14 godina može reći da su igrači za budućnost, a on je iskočio tek sa 16-17.
Svijetla budućnost
S obzirom na to da je hrvatska dijaspora u Njemačkoj, prema svemu sudeći, nogometni rudnik blaga, pitanje koje se nametalo za kraj ticalo se budućih "vunderkindova". Postoje li na radaru, već sada, igrači koji bi jednoga dana mogli dogurati do Bayerna, ali, u konačnici, i do dresa "vatrenih"?
- Ne bih volio nikoga isticati, ali dat ću vam jedno ime kao primjer, i to ime najmlađeg, a to je Ivan Ćaleta, igrač Borussije Dortmund, 2010. godište, koji je na Schwarzwald Cupu bio najbolji strijelac i najbolji igrač turnira. Podsjeća me na Luku Modrića, sitan je, okretan, nevjerojatno tehnički potkovan i sposoban s loptom. Na njemu se već sada vidi da ima veliku budućnost ako nastavi ići pravim putem. Moram reći, međutim, da, pored njega, mi u svakom godištu u Njemačkoj, u svakom jakom njemačkom klubu imamo barem jednog igrača koji igra glavnu ulogu i koji može dogurati do A selekcije. Važno je da sistematski pratimo sve te dečke - zaključio je Lučić.