Ante Čačić ekspresno se vratio iz Metkovića, imao je vremena u avionu mozgati kako dalje, i smislio je na koji način proslaviti izbori li se nokaut faza.
- Ako dobijemo Češku i osiguramo prolaz, odlučio sam da ću dečke odvesti da se napijemo - u glavu će Čačić u utorak novinarima u Deauvilleu.
Svi se nasmijaše...
- Ma, od dva piva svi ćemo se skupa napiti - dodao je izbornik.
Pa čemu zadrška, uspjeh nije loše zaliti, ali od sljedećeg dana s punom ozbiljnošću krenuti u nove trijumfe.
- Nakon svake pobjede vedrije je oko vas, svi su u dobrom raspoloženju, ali to je tek početak natjecanja i nije jednostavno učiniti sve da ostanemo na toj razini. Bitno je da apostrofiramo što je bilo dobro, ali isto tako da nedostatke koje smo imali, bez kojih ne ide jedna utakmica, nastojimo kroz treninge popraviti. I učiniti sve da u susretu s Češkom pečatiramo pobjedu iz prvog ogleda i čekiramo kartu za eliminacijski dio natjecanja - govorio je Čačić, ali nije htio otkriti što po njemu nije valjalo.
- Neću govoriti konkretno, to ću nastojati ispraviti s igračima, a ne s medijima, zašto bi protivnik trebao znati čime sam nezadovoljan.
Hrvatska je bila najuvjerljivija na Euru u prvom kolu.
- Mogu se složiti s tim, imali smo mnogo više prilika, protivnik je napravio malo. Iako nisam sve utakmice uspio gledati.
Za vas osobno pobjeda s Turskom je specijalno velika.
- Znate kakav sam? Ako danas zaradim 100 eura, razmišljam kako ću sutra zaraditi 120, a ne da potrošim ovih 100. Pa puno mi znači, naravno da mi puno znači, ali nisam u nebesima, gdje je još kraj, mnogo toga moram napraviti...
Još šest trijumfa?
- Da, šest. Imamo vremena o tome popričati kad završi sve to skupa.
To bi bio naslov prvaka Europe, uf kako bismo tada razgovarali.
- Morao sam ići na pogreb u Metković, praktično bih rekao da to nisam mogao izbjeći. Moj prvi kontakt s reprezentacijom bio je sa Srnom u Kijevu, jako mi je puno pomogao da upoznam momčad. Njegovo ponašanja sve ovo vrijeme, kad je znao da mu je otac na odlasku, bilo je vrlo profesionalno. Svaki dan smo razgovarali, a on se toliko usredotočio na trening, na rad, atmosferu, to je najmanje što sam mogao učiniti. Ne bih si oprostio da nisam išao. Na taj način smo pokazali da smo zaista obitelj koja diše jedan za drugog. Igrači su to teško primili, bio je šok, morali smo popiti koje pivo, čovjek nikad za to nije spreman.
Kako će djelovati na momčad, hoće li je još više mobilizirati?
- Mislim da hoće, za Darija će dati još jednu jotu više.
Utakmica u glavi
Ukinuli ste slobodan dan.
- Zato smo tu da procjenjujemo što je pametno. U ponedjeljak je bio lagani trening, a iako je dva dana nakon utakmice akumulacija umora najjača, napravili smo trening regenerativnog karaktera koji ih drži u dobrom raspoloženju, fizički ih neće previše opteretiti, a uvijek možemo provući nekoliko taktičkih stvari koje će biti bitne za utakmicu.
Na Parku prinčeva Čačić je bio jako miran.
- Uvijek sam miran kad napravim što mislim da trebam. Nemam nemira u sebi. Posložio sam si u glavi utakmicu i igrače, zatim je na meni da se ponašam kao šaptač u kazalištu, kad zašteka glumcu samo mora kazati dvije riječi da ga podsjeti. To je moja rola, ništa drugo. Ne mogu ja igrača voditi za ruku. Osnovno u svemu je što su naši igrači na naslovnici, o treneru govore igrači. Nemam ja što pričati, ono pričaju, iz toga se vidi je li izbornik napravio pravi posao, je li ih stavio u funkciju kolektiva.
Ali sada ste staloženiji od Mourinha, Guardiole ili Wengera, a debitant na velikoj sceni.
- Ha, kako će protjecati Euro, mogao bih postati nemirniji... Pa jesam, miran sam, ali iza mene je 30 godina trenerskog staža, da se ne vraćam što sam sve radio. I sada opet slušam na koji način sam došao za izbornika. A kako su prije stizali na tu funkciju? Jednoglasno me je izglasao Izvršni odbor HNS-a, a tko me je predložio, zar je to bitno! Kad sam prošao međurepubiličku ligu sa Zadrom: Bihać, Cazin, Prijedor, rekao sam onda, 1991. kad sam bio prvak, sada mogu ići u Real Madrid.
Mandžukić i Rakitić po rejtingu mogu dati još više. Pogotovo Mandžukić.
- Mario je pružio jako mnogo, iako nije zabio gol. On uvijek ima veliki obol u stvaranju rezultata. Rakitić je u drugom poluvremenu pokazao koliko može, ali jasno je da se mora ponovno priviknuti na ofenzivniju ulogu.
Ne bi uzeo nijednog Čeha
Češka?
- Lošija od Turske nije sigurno. Govorim kao momčad. Teško mi je reći je li bolja, iako sam govorio prije suradnicima da ih se puno više bojim, pa su me blijedo gledali. Da, više se plašim Čeha.
Znači li to da bi vas i bod zadovoljio?
- Ne razmišljam tako, nego da budemo svoji. Da nam se dogodilo protiv Turske, da nam je pobjegla ta pobjeda, ne bih mogao biti nezadovoljan, kad vidim kako je utakmica izgledala. Budemo li svoji, vjerujem da će se to vidjeti i na semaforu.
Kazali ste da ne biste željeli niti jednog Turčina u svojoj momčadi.
- Ispao sam jako arogantan, prepotentan, ne znam kakav, a bio sam u pravu.
A Čeha?
- Također nijednoga ne bih uzeo. Zaista imam veliko povjerenje u naše igrače i visoko mišljenje o njima, pogledajte gdje igraju, na kakvoj razini. Sve je jasno: posjedujemo zajedništvo, pravi gard, s pravom gajimo ambicije da napravimo nešto što će nas veseliti.