DAN KAD SU STRAŠNI NIJEMCI DRHTALI NA POLJUDU Legende se prisjetile povijesnog spektakla: 'Kada mi netko to spomene, i 40 godina kasnije mi je teško'

Velika utakmica i velika pobjeda. Fantastična atmosfera, odličan nogomet i pet zgoditaka. Sve je bilo grandiozno u ogledu Hajduka sa Hamburger Sport Vereinom na Poljudu. Sve osim konačnog ishoda. Hajduk je pobijedio 3:2, ali uslijed više pogodaka u gostima s ukupnih 3:3 u polufinale Kupa prvaka otišla je njemačka momčad.

- Jedna od utakmica zbog koje i danas žalim - bez oklijevanja nam je priznao Ivica Šurjak kada smo zapodjenuli ‘temu HSV’ tijekom nedavne rođendanske proslave.

- Kada mi netko spomene taj dvoboj, i 40 godina kasnije mi je teško - dodat će kapetan Bijelih iz tog susreta.

Vladimir Dugandzic / CROPIX / Vladimir Dugandzic / CROPIX CROPIX

Ivica Šurjak

Imao je Hajduk zaista za čime žaliti, jer nogomet kakav su Bijeli prikazali te srijede u ožujku davne 1980. pamti se kao nešto nedoživljeno. Mnoštvo šansi, snažan pritisak... Slavni Hamburger, kasnije finalist Kupa prvaka, doslovno je bio na konopcima.

- Kod 2:2 smo bili totalno nemoćni, sijevalo je sa svih strana cijelo drugo poluvrijeme. Samo sam mislio kada će kraj. Hajduk je bio bolji u obje utakmice, priznao sam to odmah nakon splitskog dvoboja - reći će nam Ivan Buljan, igrač Bijelih iz zlatne generacije 70-ih, a u tom splitskom susretu libero HSV-a.

Nije Buljan igrao prvu utakmicu u Hamburgu, zbog preležane žutice ostavio ga je Zebec na klupi. HSV je taj prvi susret dobio 1:0, a iz današnje perspektive lako bi se VAR sustavom opozvao pogodak Reimanna kojemu je prethodio prekršaj Hrubescha na vrataru Pudaru. Ali, nema popravnog...

- Dali su gol u 46. minuti, ne znam ni zašto je sudac produžio. Bilo je svega u tom napadu, i zaleđa i prekršaja... Znalo se tada za Hajduk, ali HSV je ipak bio momčad iz Njemačke - započeo je svoju priču Ivan Pudar, koji je sa 18 i pol godina tog proljeća zamijenio Budinčevića na golu Hajduka.

- Sjećam se, bilo je hladno, snijeg uokolo, smrznuti teren i taj prekršaj. Nema VAR-a, ne može se izbrisati...

Kapetan u vojsku

Dva tjedna kasnije dupkom puni Poljud dočekao je HSV. Bez praznog mjesta, s kapacitetom od 52.000 gledatelja. Utakmica je bila i privremeni oproštaj od Šurjaka, koji je kapetansku traku predao Mužiniću. TV reporter Boris Mutić dao je do znanja gdje će Šurjak.

Foto: Vladimir Dugandzic / CROPIX

- Kapetan od sutra postaje vojnik - otkrio je Mutić.

I onda odmah na početku šok. U drugoj minuti pokušao je Boro Primorac zaustaviti dugu loptu pred svojim šesnaestercem, ali pobjegla mu je, točno na nogu krovopokrivača iz Hamburga, centarfora Horsta Hrubescha. Njemački reprezentativac hladnokrvno je matirao Pudara za šokantni početak uzvrata.

- Hrubesch, pravi killer. Nikada nije odustajao, zabio mi je u kantun. Kod oba zgoditka bio sam potpuno nemoćan. Ali, letjeli smo tu utakmicu. Krcat stadion, atmosfera koja se nikada neće ponoviti. A protivnik... Kada počneš njihova imena spominjati, čovjek se naježi - ispričao nam je Pudar.

Pudar je dvaput matiran, ali priča o golovima HSV-a kreće s Borom Primorcem. Borom Šekspirom, kako ga je te godine nazvao legendarni kroničar splitskih zbivanja Boro Primorac.

- Ali, nakon toga smo se vratili, izjednačili na 1:1 i stigli do jedanaesterca - započet će svoju priču Boro Primorac.

Do tada je penale u Hajduku izvodio isključivo Primorac.

- I nikada nisam promašio - dodat će današnji voditelj Akademije Hajduka.

Ali, te srijede nije htio pucati. Nije se osjećao spremnim.

- Poljuljala me pogreška s početka utakmice. Osjećao sam se krivim za prvi pogodak Nijemaca i zato sam pustio Šurjaku da on izvede. Međutim, Ivić je tražio mene.

Primorac je uzeo loptu, namjestio je na bijelu točku i pucao u lijevu stranu vrata HSV-a.

- Kargus je pogodio stranu. Bili smo u klasičnom nadmudrivanju. Stojim ja, stoji on. Mislio sam, krenut će ranije. Ali nije. Ostao je Kargus na mjestu i obranio moj udarac.

Prava drama odvijala se u samo tri minute, između 22. i 24. Kao u nekom napetom filmskom trileru sijevali su šokovi, nizala se uzbuđenja. Prvo je Hajduk preko Zlatka Vujovića poravnao na 1:1, zatim je u sljedećem napadu izboren i promašen jedanaesterac, da bi HSV s druge strane preko Hieronymusa došao do novog vodstva.

- Nismo se ni tada predavali. Imali smo odličnu momčad. Igrače koje Englezi vole nazvati “big game players”. Nogometaše za velika utakmice. Od Šurjaka, Mužinića, Đorđevića, Rožića preko Gudelja i braće Vujović. Imali smo i 50.000 gledatelja koji su nas nosili do pobjede. Šteta, mogli smo na kraju i do 4:2.

Na startu drugog dijela zabio je Đorđević za poravnanje, a Primorac na kraju, samo četiri minute prije isteka za konačnih 3:2.

- Igrali smo kao u transu, teško je prežaliti takve utakmice.

Priznaje Primorac da se teško oporavio od šoka koji je doživio na utakmici s HSV-om.

- Poslije tog dvoboja krenuo sam u reprezentaciju. Zabio sam autogol u susretu s Urugvajom. Nažalost, dugo mi je trebalo da se oporavim. Cijeli život igraš za pobjede, za velike rezultate, a mi smo tog proljeća bili nadomak povijesnog uspjeha. Imali smo pet situacija ‘jedan na jedan’, odigrali smo strašan presing. Momčad je bila mlada, svježa. Mogli smo trčati... Baš šteta - prisjetio se Primorac.

Buljan će u osobnoj analizi dodati kako bi bilo najpravednije da se HSV s Hajdukom sastao u polufinalu.

- Bilo bi to pravo nadmetanje dvije iznimno kvalitetne momčadi. Pravo mjerilo vrijednosti. Do polufinala smo ušli u formu, jer nakon Hajduka smo jednostavno pomeli s terena madridski Real. Izgubili smo prvu 0:2, u uzvratu slavili 5:1. Sjećam se kako je Keegan izludio Del Bosquea, ovaj više nije znao što će s njim, pa ga je udario šakom u glavu i zaradio crveni karton. Kada se samo sjetim s kakvim smo samopouzdanjem dočekali Real u Hamburgu. To se nikada nije ponovilo, toliko samouvjerena momčad. Pravi Nijemci.

Ali, i takav sjajni HSV provukao se u Splitu. Provukao, ali ne i preplašio za prolaz.

- Nije to Nijemcima u mentalitetu. Dok se igra ne postoji strah, ali napravili su nam puno šansi. Bila je teška zima, nismo imali uvjete za trening i, uvijek priznajem, Hajduk nas je nadigrao. Drhtali smo u zadnjim trenucima splitskog dvoboja, čak je Ivić potrčao prema korner zastavici. Mislio sam da će šjor Ivan izvesti udarac iz kuta. Toliko je bio u utakmici, toliko se uživio u cijelu priču...

Ivan Buljan propustio je prvi dvoboj, međutim istrčao je na Poljud. I nije mu bilo svejedno.

- Kada je Hajduk izvučen, rekao sam da ću pošteno odigrati, da ću maksimalno odraditi svoj posao. Znao sam da neće biti lako, pola stadiona viče “Iko, Iko”. Noge su mi se odsjekle. U prvom trenutku nisam znao gdje bih potrčao - prisjetio se Buljan poljudskog uzvrata.

- Mnogi ne znaju, ali u 90 minuta kao libero gostujuće momčadi nisam napravio nijedan prekršaj.

- Tko zna kada će se tako nešto ponoviti - kazao je Buljan.

Istina. Četvrtfinale Lige prvaka igrao je Hajduk kasnije s Ajaxom 1995. godine, ali razlika u kvaliteti bila je neupitna unatoč splitskih 0:0. HSV je prije 40 godina na Poljudu deklasiran igrom, rezultatski svladan u splitskih 90 minuta. Hajduk je igrom zaslužio polufinale elitnog europskog natjecanja. No, i tada se nažalost potvrdila ona krilatica koja se tih godina često spominjala “svi igraju nogomet, ali Nijemci prolaze dalje”.