DAN KADA JE HAJDUK DONIO NASLOV DINAMU: DALIĆ JE PLAKAO, BONAČIĆ URLAO, A ČUVENI ŠEF TUGOVAO 'Nismo smjeli biti prvi, neki su povraćali od nervoze'

ULOMAK IZ KNJIGE Đelac – hazarder u smokingu, autora Alena Matušina:

S godinu dana “neplaniranoga” zakašnjenja, u sezoni ‘95./’96., za NK Varteks napokon je stigla toliko željena sezona uspjeha. U svega pet godina od formiranja novoga sportsko-poslovnog sustava nogometnomu klubu Varteks otvorila su se vrata Europe.

“Croatia je kao prvak Hrvatske ušla u Kup prvaka, a Varteks u Kup pobjednika kupova. Nažalost, bez Luke Bonačića”, ostalo je zapisano u klupskoj monografiji. S Predragom Stilinovićem na trenerskoj klupi, Varaždinci su čak dvaput, kod kuće i u gostima, uspjeli pobijediti svojega prvog protivnika, belgijski US Luxembourg. Nisu potom bili prvi čiji je prodor zaustavljen u Rusiji.

Moskovska Lokomotiva Varteksovce je - premda samo s golom razlike - pobijedila u oba odigrana susreta. No ambiciozan plan “lokomotive” iz Varaždina time je svejedno bio ispunjen te se uzdignute glave moglo dalje...

Drama i 15.000 ljudi

Prava drama odvijala se, zapravo, dva mjeseca ranije, s Lukom Bonačićem na trenerskoj klupi, u borbi za naslov Lige za prvaka Hrvatske. U zadnjem kolu čak tri kluba došla su u poziciju da mogu postati prvaci: Croatia (Dinamo), Hajduk i Varteks. Varteks je igrao protiv Hajduka, te ga je u prvome susretu održanome u Varaždinu pobijedio s jedan naprema nula.

Utakmicu je sa stadiona pratilo rekordnih 15.000 gledatelja i sve je slutilo na to da će se u uzvratnome susretu na Poljudu ostvariti san o naslovu prvaka Hrvatske. “Jako lijepa vremena”, kaže Hrvoje Vojvoda. “Vremena u kojima su sport i ostale aktivnosti išle ruku pod ruku, vremena u kojima je Varaždin u Hrvatskoj bio sinonim dobrog uspjeha i dobre vibre.”

Uslijedile su pripreme za uzvratnu utakmicu. “Stvorili smo jednu respektabilnu momčad i to nas je nagradilo”, kaže Stjepan Cvek. Zlatko Dalić toga se sjeća ovako: “Mi smo za tu utakmicu živjeli, spremali se... Cijeli grad, cijeli klub...” A Đelac je bio veliki motivator, kaže. “Kad bi ušao u svlačionicu, sve bi preokrenuo, prodrmao svojim elanom, zanosom, svojom energijom, i nisi pored njega mogao biti ni miran ni ravnodušan. On je širio taj optimizam, vjeru i energiju oko sebe, te smo se uz njega osjećali i puno jači.”

Takvoga Đelca pamti i Miljenko Mumlek: “Formirao je klub kao obitelj”, svjedoči Mumlek. “Od sedam dana u tjednu pet je dana bio na treningu s ekipom. Poznavao je sve igrače, datume njihova rođenja, obitelji, žene, djecu... Bio je prisutan na svaki način. Došao bi na trening, s nama i zaigrao, a poslije bi svi zajedno otišli u Contru na kavu. Kad bismo bili na putovanjima, dolazio bi nam u sobe, i nismo ga trebali ništa moliti, nego je znao što nam treba i davao nam vjetar u leđa.” Međutim, uoči derbija s Hajdukom nešto je bilo drugačije - kako u zraku, tako i s njim.

Neviđeni pritisak

“Sjećam se atmosfere toga tjedna. To je bio neviđeni pritisak na cijelu ovu regiju, a neviđen je pritisak bio i na njega. Nezamislivo je bilo da nakon tri godine hrvatske lige jedan mali klub iz Varaždina osvoji prvenstvo nauštrb Dinama ili Hajduka. Znam da se suočavao s kojekakvim pritiscima. Iako ih je uspio odmaknuti od ekipe, priče koje su kružile vjerojatno su i nas malo poremetile”, kaže Mumlek.

U Split su otišli dva-tri dana ranije, a na sam dan utakmice za njima i tisuću navijača iz Varaždina i okolice. “Stadion je bio krcat, utakmica je bila visokog naboja, mi smo igrali dobro, ali, jednostavno - trebali smo izgubiti”, kaže Ilija Ivezić. Stanko Kežman, koji je u Splitu sjedio pored Đelca, sjeća se sljedećeg:

“Već na početku utakmice vidio sam samozadovoljni osmijeh na licima predstavnika Dinama, tako da sam sumnjao da sve već ide u nekom pravcu, a sam tijek utakmice ukazivao je upravo na to da Varteks nije smio biti prvak iako je to zaslužio.”

Varteks je, naime, utakmicu izgubio s golom razlike, ali brojni navijači, članovi kluba i igrači ostali su živjeti s uvjerenjem da je, zapravo, bio sudački oštećen. Poglavito se misli na nepravedno nedosuđen jedanaesterac prilikom prekršaja Hajdukova igrača na Davoru Vugrincu u 11. minuti susreta.

Skandalozno suđenje

“U drugom se poluvremenu baš vidi. Petnaest smo puta prešli centar, a 16 je puta bio ofsajd. Jednostavno, to je takvom kontekstu, u takvom odnosu snaga, nemoguće. Mislim da je David protiv Golijata imao puno lakši posao nego kaj smo imali mi”, izjavio je nakon utakmice Herjavec.

Kamere su zabilježile Luku Bonačića (inače Splićanina) kako u svlačionici uzvikuje: “Pamti i vrati! Pamti i vrati!”, dok Zlatko Dalić lice prekriva rukom i plače. “Mi smo tada bili tužni, žalosni... Ipak smo dali sve od sebe, ali nismo uspjeli. Žao mi je što Varteks nije postao prvak. S Varteksom sam imao pet finala i ništa nismo osvojili. To možda fali Varteksu i Anđelku u to vrijeme, da ima neki trofej s klubom”, kaže Dalić.

Vojvoda se sjeća da su povraćali od nervoze. “Imali smo svi nervozu želuca, jer to su situacije koje se događaju jednom u životu”, kaže. Vladimir Marić slaže se s onim što je tada izjavio Herjavec: “Naši igrači, Vugrinec, Brlenić i drugi, igrali su odlično, ali nisu mogli doći do šesnaesterca, a da sudac ne bi sudio faul, ofsajd ili nešto drugo.”

Branko Ivanković misli drugačije: “Čak i Hajduk, rekao bih, ne bi žalio da su izgubili tu utakmicu. Ali to je sport, igrači žele pobijediti. Možda su i sama ta priprema i pritisak, i enormna želja da se bude prvak, odigrali svoje. Bila je to jedinstvena, povijesna šansa da se osvoji prvo mjesto.”

Vladimir Knok o svemu kaže ovo: “Jesmo li trebali pobijediti, ja to ne znam. Mogu samo reći da je utakmica odigrana na način koji je bio protivan interesima Varteksa. Suđenje je bilo skandalozno. U prvih 20 minuta dvije situacije trebale su rezultirati kaznenim udarcima za Varteks. Međutim, sudac je ostao nijem i nakon toga nam se igra raspala. Ali da je suđenje bilo korektno, vjerujem da bismo pobijedili i postali prvaci države. Pogreške sudaca nisu bile slučajne, one su bile namjerne i rezultat želje Dinama, politike i nekih drugih faktora da Dinamo ponovno bude prvak.”

Godinu dana kasnije, u kontekstu prijepora oko poljudske utakmice, Anđelko Herjavec je, gostujući u talk-showu Željke Ogreste, iznio svoje viđenje budućnosti hrvatskoga nogometa. Smatrao je da hrvatski sport mora proći još dvije faze. “Mislim da će biti sve većih problema: od financiranja do toga da se mlade dovede na teren, a neke sistemske stvari nisu riješene. Ali nogomet će se na taj način očistiti. Neće biti novaca, ne bu imal ko koga kupovat”, rekao je Herjavec.

“Sigurno, Varteks će uvijek ostati u ljudima i živjeti”, govorio je dalje. “Još nije pravo vrijeme, ali u razvijenome svijetu sport je jedan od najprofitabilnijih biznisa. Mi se ne možemo uspoređivati s Amerikom, međutim, kako se bude podizao životni standard, ljudi će, osim zadovoljenja egzistencijalnih potreba, tražiti i drugo. A sport je fenomenalna zabava, jedan, da velimo, medij u kojem se čovjek može prazniti - u kojem kanalizira svoje osjećaje. I sigurno će u Hrvatskoj za koju godinu sport doći na grane koje zaslužuje, jer sportaši Hrvatske, već smo to tisuću puta rekli, napravili su više za hrvatsku državu nego svi diplomati i svi ostali zajedno”, zaključio je optimistično Herjavec.