Prošle subote Christian Vieri je, u svom vrlo popularnom Instagram live razgovoru, ugostio nekadašnjeg suigrača iz Juventusa i reprezentacije Italije, Alessandra Del Piera. Potonji se javio iz Los Angelesa gdje živi već nekoliko godina. Vieri je za vrijeme karantene zbog pandemije odlučio svoju notornu sklonost druženjima i zafrkanciji ispuniti razgovorima s brojnim prijateljima i znancima iz bogate mu karijere.
Tako je i u polusatnom dijalogu s Del Pierom obradio mnoge teme i osobe iz zajedničkih im nogometnih dana, i opet odao dojam kako se baš dobro zabavlja. Ima tu i puno zanimljivosti, priča iza kulisa koje se nisu znale, ozbiljnih analiza...
Iz našeg kuta osobito je bila zanimljiva razmjena mišljenja o bivšem im suigraču Alenu Bokšiću. Vieri je s njime igrao u Juventusu i Laziju (1997./98.), dok je Del Piero s njima zajedno dijelio svlačionicu u Juventusu (1996./97.). Bijelog Ronalda, kako je vlasnik Lazija Sergio Cragnotti tada prozvao Bokšića, dosjetili su se u evociranju snage talijanske lige i vrhunskih igrača odnosno napadača u ondašnjoj Serie A. Dijalog od dvije minute unutar pola sata razgovora protekao je uz podosta smijeha i veličanja kršnog Makarina...
Vieri: Tih desetak godina bilo je super. Puno jakih igrača u ligi...
Del Piero: I klubova... A Lazio, kad si ti otišao tamo, Veron, Bokšić... Uh, Bokšić...
Vieri: Da, Bokšić, sjećaš se kako je bio ogroman? (smijeh)
Del Piero: Mah... Fiziološki je bio nešto nehumano. Biti tako velik i snažan, a onako brz...
Vieri: Da, brz, strašno. To se još nije vidjelo nikad, pa onda dribling desnom, lijevom...
Del Piero: Driblao je sve, ali onda... Da je postigao 20% golova iz onoliko šansi koje je imao, dao bi 1200 golova.
Vieri: Da, da... (smijeh)
Del Piero: OK, moramo mu naći (tu) jednu manu, jer ostalo bio je impresivan.
Vieri: Gle, ja svima, ali baš svima uvijek govorim, on je bio nešto impresivno, impresivno...
Del Piero: I onda još nije se uopće umarao. Vidio sam ga jednom da se oznojio. Napravi 1200 sprinteva i vidiš mu jednu kap znoja...
Vieri: Je, je (smije se), mamma mia, nevjerojatan tip.
Del Piero: Kakva osobnost...
Razvidno je iz njihove konverzacije da su jako respektirali Bokšića i doživljavali ga izuzetno moćnim igračem, koji je očito po njima mogao napraviti još više u karijeri. Iako, danas 50-godišnji Boka, nije imao ni sreće. Jedan je od onih nogometaša koji su igrali uvijek do daske i pretrpio je niz ozljeda i lomova.
Suparnici često nisu birali načina kako da tog iznimno fizički snažnog i brzog napadača zaustave. No, unatoč svemu osvojio je 9 trofeja, bio je prvak Francuske (Marseille) i Italije (Juventus, Lazio), prvak Europe (Marseille), svijeta (Juventus), osvajač dva Kupa Italije i Kupa UEFA (Lazio), a postigao je i odlučujući gol u povijesnom posljednjem finalu Kupa Jugoslavije, kada je s Hajdukom svladao Crvenu zvezdu (1991.).
U 319 utakmica poentirao je 104 puta, uz 7 asistencija, a za Hrvatsku je odigrao 41 utakmicu, uz 10 pogodaka. Bio je ključan strijelac u doigravanju s Ukrajinom za plasman Hrvatske u Francusku ‘98., ali je pohod na broncu propustio zbog operacije koljena. Te sezone je Bokšić igrao možda najbolji nogomet karijere i tko zna što bi bilo da je mogao biti u Francuskoj. Postigao je i ključan pogodak protiv Belgije 2001. godine, kada je izboreno SP u Japanu i Koreji. R. Matteoni