Hrvoje Štrok jedan je od nogometaša čija je igra plijenila. Najlakše je reći rođeni hakler, dakle znalac komu je lopta bila privezana za kopačke. Mogao je s njom što je naumio, ne ostavljajući ravnodušnima ni pristaše momčadi protiv kojih je igrao. Ima još tih naziva poput fantazist, špilmaher... Sve to, kad je u pitanju Štrok, stoji, ali imalo bi manji efekt da je igrao samo za svoj gušt. Nije, već je činio boljima ekipe čije je dresove nosio. A bilo ih je, ne malo...
Štrok je Zagrepčanin, Gajničanin, a nogomet je prvo zaigrao u Jedinstvu (ugašenom), da bi preko Vrapča i Ponikva stigao u Kranjčevićevu. Zagreb ga je slao na posudbu u Trnje, a kad se vratio ubrzo je postao važan član prve momčadi. U mladim godinama (rođen 1980.) Hrvoje se zatekao u sastavu koji je 2002. osvojio naslov prvaka Hrvatske:
Pozivi iz Rijeke
- Pod vodstvom nezaboravnog Cice Kranjčara te smo sezone igrali na prvi pogled možda čudan, ali istovremeno otvoren i atraktivan nogomet - započeo je Hrvoje.
- Kao da smo sublimirali bogato naslijeđe kluba iz Kranjčevićeve, sve njegove poznate generacije i asove. Cico je bio as na desetku, složio je momčad čiji je glavni adut bio Olić, ali uz veliku pomoć ostalih, Hasančića, Dure, kapetana Jose Bulata... Ja sam, ajmo reći, bio 12. igrač. A kako je u pravilu netko nedostajao, igrao sam puno, sigurno 70 posto utakmica...
Poznata je priča o Zagrebu koji je prvi prekinuo niz naslova koje su osvajali ili Diniamo ili Hajduk, a njegov pothvat ponovila je tek Rijeka 2017. godine. Štrok je Kranjčevićevu napustio 2003., preselivši malo na istok, u Maksimir, obukavši dres koji je sanjao, Dinamov. Dvije maksimirske sezone statistički su mu donijele Superkup 2003. i Kup 2004., ali razdoblje je to koje su Dinamovim kronikama ne pamti kao plodno. Štoviše, u proljeće 2005. Modri su spuznuli najniže ikad u HNL-u, u Ligu za ostanak... Samo su u toj sezoni promijenili pet trenera!
- Imali smo mi tada niz mladih reprezentativaca i darovitih igrača, ali jednostavno nismo kliknuli kao momčad. Treneri su se mijenjali gotovo na tjednoj bazi, a krah je stigao porazom u Koprivnici. Gledajte, da smo to dobili, mi bismo možda te sezone bili prvaci. Ali, slijedila nam je “liga za bedaka”...
Za Štroka je pak slijedio odlazak u Zaprešić, gdje je proveo jednu sezonu, a 2006. naš junak vuče potez karijere i odlazi u Rijeku. Gdje je ostao pet sezona, ali i zapamćen kao važan igrač u povijesti stadiona Kantrida...
- Sve mi se u Rijeci poklopilo. Pet sezona odigrao sam bez ozljede, bio jedan od nositelja igre. Vodili su me Dalić, Gračan, Rubčić..., na travnjaku dočekao prekaljeni Šarić, sudjelovao sam u afirmaciji braće Sharbini, sa Đalovićem sam mogao igrati zavezanih očiju. Još nastupi pred bučnim navijačima, pod jedinstvenim stijenama Kantride. Nismo tada osvajali trofeje, ali bili smo bitni, pri vrhu. Za Rijeku me vežu posebne uspomene, ostali smo u kontaktu, zovu me i na utakmice, odem...
Nakon Rijeke Štrok se vratio u NK Zagreb, odradio dvije prvoligaške sezone, potom igrao za Sesvete, Goricu, Dragovoljac, kasnije i za niželigaše. Danas će reći da je ono što se dogodilo sa Zagrebom, “klubom koji je imao dušu”, sramota, ne želeći ulaziti u raščlambu.
Dinamo prvi favorit
Za aktalni Dinamo kaže:
- Svega se skupilo; ne dovedeš pojačanja kad treba, prodaš nositelje igre, zatim te desetkuju ozljede i dogodi se - Priština. Zabolio je taj poraz, ali ljudi moji - pa ne može se pobijediti u baš svakoj utakmici. Zalome se i takvi porazi. Danas je oprez nužan u svakom europskom ogledu...
Rijeka je na vrhu HNL-a...
- Lijepo je to, ali liga je maraton. Očito je tamo Jakir sve fino posložio, pa je došao Sopa, koji je pravi dečko na pravom mjestu. Učinak je odličan, ali dugo je do kraja prvenstva. Sviđa mi se kako izgledaju Pašalić i Ivanović, došli su iz prikrajka, iskoristili priliku...
Za kraj Štrok je u postocima podijelio izglede za naslov prvaka:
- Dinamo 50, Hajduk 30, Rijeka 20 posto...