Nema iz Maksimira službene reakcije na intervju gradonačelnika Milana Bandića za HNTV i svega onoga što je tamo izgovorio na temu stadiona. Pojavila se priča da bi Dinamo mogao igrati europske utakmice na Rujevici, jer je delegat utakmice Dinamo - Young Boys prijavio dosta infrastrukturalnih propusta.
I odmah se zakotrljala priča, navijači su se uplašili da bi Modri već ove sezone mogli iz Maksimira prema Rijeci. Međutim, nije to baš tako, niti može Dinamo preko noći prijaviti Rujevicu za svoj stadion, uostalom utakmica s Fenerbahčeom već je u pripremi, niti su te delegatove zamjerke toliko katastrofične. Ali ih je bilo i to treba shvatiti kao upozorenje za neke buduće utakmice i natjecanja. A istovremeno stadion postaje sve veća glavobolja, konfuzija je sve veća, a prave vizije očito nema.
Rujevica
Stalno se priča o nacionalnom stadionu, a nitko ne zna doista objasniti što to znači. Da će na njemu igrati samo reprezentacija ili da će reprezentacija igrati samo na njemu? Ili ništa od navedenoga? I dok se vode rasprave oko toga, jasno je jedino da Zagreb kao grad treba stadion. Ne mora biti nacionalni, ali je neophodan. I onda dodatno zbunjuju gradonačelnikovi istupi. Jednom kaže da će se graditi krov nad zapadom i sjeverom Maksimira, drugi put da će stadion biti na Kajzerici, treći put u Blatu, a onda, kao prekjučer, da ne samo da će se graditi jedan, taj tzv.
Nacionalni, već će Zagreb dobiti i moderne stadione u Sigetu, Sesvetama, Rudešu... Bez ikakve računice, troškova, plana. A za to vrijeme ne može se igrati nogomet ni u Kranjčevićevoj, jer je to jedini teren gdje nije postavljen novi travnjak, ne igra se Prva HNL ni u Rudešu, kao što vidimo, ni Maksimir nije idealan. Prije sezone pričalo se da će i Gorica igrati na njemu, sad smo bliže tome da će Dinamo morati jednoga dana preseliti u Goricu. Jer, slušajući sve te ideje i “ideje” bez jasnog plana, ne bismo se čudili da uskoro doista mora otići iz Zagreba.