Antonio Marin već je devetnaestogodišnjak, leti vrijeme, kao da se jučer pričalo i pisalo o fantastičnom talentu, 15-godišnjaku kojega želi pola Europe. No, još uvijek je on mlad i talentiran, možda se očekivalo da će s 19 već imati pozamašan broj utakmica u prvoj momčadi, tko zna, možda i da će već otići iz Dinama kao neki njegovi prethodnici.

Napokon olakšanje

Naravno da nije kasno, ni za velike stvari u Dinamu, kao ni za transfer, pred Marina upravo dolazi razdoblje kad se očekuje taj veliki iskorak.

- Sjajno se osjećam, a mislim da nisam jedini. Jednostavno smo jedva čekali te treninge, loptu u nogama, pa i ove utakmice u kojima smo igrali međusobno. Od malih nogu nisam imao tako dugu pauzu bez treninga pa je sve ovo olakšanje za sve nas - govori Antonio Marin ushićeno, presretan što se nogomet napokon vraća u svakodnevicu.

Štoviše, zbog ozljede on je pauzirao i dulje, još od prosinca i utakmice juniorske Lige prvaka s Manchester Cityjem. Dakle, sad već i više od pet mjeseci bez utakmica?

- Tek kada nešto nemaš, shvatiš koliko ti nedostaje u životu! Možda smo neke stvari uzimali zdravo za gotovo i nismo bili svjesni koliko smo privilegirani što radimo ono što volimo. Ne mogu vam opisati onaj trenutak kada smo dobili poruku da krećemo s treninzima. Makar se radilo u malim grupama i bez lopte, bilo je sjajno.

Možda je samo dojam, ali činilo nam se u toj trening utakmici da je Marin fizički jači nego ranije?

- Radio sam prema programu koji smo dobili od kluba, a kad sam se dobro osjećao i imao prilike, radio sam dodatno na snazi i fizičkoj spremi. Ipak smo mi profesionalci te se bez obzira na situaciju ne smijemo opustiti. Na svu sreću, živim blizu Maksimira pa mi nije predstavljao problem skočiti do šume i tamo raditi u miru i izoliran od svih.

Svi smo prolaznici

U međuvremenu, situacija u Dinamu se promijenila. Novi trener, smanjeni ugovori...

- To je život profesionalaca. Danas smo tu, sutra na nekoj drugoj adresi. U razloge ne bih ulazio jer to je stvar kluba i trenera. Na sve ostalo je Ademi već odgovorio i nemam potrebu bilo što dodati. Dinamo je institucija dok smo svi mi prolaznici u njegovu sustavu. Netko se zadrži duže, neko kraće, ali svi su prolazni osim kluba.

Kod Bjelice Marin nije puno igrao, a Bjelica je i sam rekao nedavno u intervjuu SN-u da je od Antonija više očekivao, da je sam trebao zaslužiti više minuta, a to nije napravio. Kako je mlado Dinamovo krilo doživjelo taj Bjeličin pogled?

- Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Kao što je Bjelica više očekivao od mene, tako sam ja možda više očekivao od njega, ali ne vidim neki smisao vraćati se na ono što je iza nas. Želim mu svu sreću u nastavku karijere i hvala mu na pažnji i energiji koju mi je poklonio. I na još nekim stvarima kojima mi je na svoj način pokazao da mu je stalo do mene. Dao mi je i neke knjige koje mi mogu pomoći, sve sam ih pročitao.

Sad je na klupi Igor Jovićević, s kojim je Marin već surađivao, pogotovo uspješno u juniorskoj Ligi prvaka.

- Igora Jovićevića jako dobro poznajem i mislim da nema boljeg odabira od njega za ovu funkciju. Osim što nosi Dinamo u srcu i zna filozofiju kluba, kod njega sam na treningu i utakmicama osjetio koliko je stručan, koliko emotivan i s koliko energije prilazi svome poslu. Što se mene tiče, znate da novine nisu prostor gdje ja trebam pričati o svojoj minutaži, već je to travnjak, trening i utakmice. Tako sam posložio stvari u glavi i vjerujem da će me to odvesti kamo želim.

Znači, sad dolazi to razdoblje razdoblje kad će Marin “eksplodirati”, pokazati pravu vrijednost?

- Pa, vrijeme je da napravim iskorak, ali za to mi treba prostora. Znate, nije lako igrati u Dinamu gdje je najveća koncentracija kvalitete. S druge strane, to me tjera na maksimum u svakom trenutku. Dok se u nižim kategorijama možeš ponekada “švercati”, na ovoj razini te odmah preskoče. Isto tako, ja se borim za poziciju s hrvatskim reprezentativcem Oršićem, koji je ovo ljeto trebao igrati na Euru i o čijoj igri mislim sve najbolje. Orša je pokazao koliko znači Dinamu… No, bit će utakmica i prilika za dokazivanje. Ja sam spreman na izazov.

Puno je mladih igrača pred vratima prve momčadi, mogu li svi oni već u idućoj sezoni imati važne ulogu u momčadi?

- To je zakon prirode i normalan tijek. Svake sezone netko odlazi da bi netko drugi pokucao na vrata prve momčadi. Sve su to sjajni momci s kojima godinama igram i zaista mislim da je svatko od njih zaslužio priliku u prvoj momčadi. Pa ako se poklope neke stvari, možda je to generacija koja bi mogla napraviti čudesa u dresu Dinama.

Sanjam gol

Njegovi su osobni ciljevi također ambiciozni. Dakle, nakon korona-krize, od Marina očekujemo... Što?
- Iskreno, želim se nametnuti treneru i izboriti za veću minutažu. Do kraja prvenstva bih htio taj prvijenac na Maksimiru! Svoje dječačke snove nisam u potpunosti ispunio samo debijem u dresu Dinama već sanjam taj gol… Možda to bude neki okidač!