Sudarili smo se u utorak, hodajući na predstavljanje Iyayija Atiemwena, s pola Dinamove momčadi. Rijetkost je da svraćaju pod zapad, pogotovo u dio kancelarija na zapadu. A iskustvo Dinamova kroničarstva govori nam da kad idu tamo zajedno, ne idu zato što je sve idealno.
Znači, protutnjali su Ademi, Livaković, Dilaver, Gavranović, prošao je i Zagorac, ne znamo je li došao... Njih smo vidjeli, ne jamčimo da nekoga nismo zaboravili. Pokušali smo se sjetiti kad smo zadnji put vidjeli takvu momčad u napadu na klupske prostorije, bilo je davno, sigurno.
Što je to toliko hitno u Dinamu da igrači traže razgovor u klupskim prostorijama? Procurila je ubrzo informacija da su problem - premije! Da nismo čuli iz provjerenog izvora, ne bismo vjerovali da u sezoni kad je Dinamo napravio takav iskorak, kad je napokon prezimio u Europi, kad igrači i trener zaslužuju sve moguće povlastice, netko radi problem oko premija?
Pa nisu valjda premije problem koji će pokvariti idealnu atmosferu? Kako čujemo, u pitanju nije ni neka velika svota, došlo je, valjda, do nekog nesporazuma, pa su igrači dobili onaj dio za prolaz skupine Europske lige, ali nisu dodatak za prvo mjesto u skupini. A bio je dogovor da je taj dodatak još kojih sedam-osam tisuća po glavi. Igrači su ostali zbunjeni, nisu očekivali manji iznos na računu, pa su otišli na razgovor.
Znao je Dinamo i ranije plaćati premije s malom odgodom, na kraju bi sve sjelo na vrijeme, ali ovi dečki pokazuju ustrajnost i zajedništvo i po tom pitanju, pokazali su i ovom prilikom momčadski duh. Postavili su pitanje koje ih je zanimalo, vjerojatno su dobili zadovoljavajuć odgovor, da će sve biti riješeno ubrzo.
Bio bi stvarno rub bizarnosti da Dinamo sezonu u kojoj je sve napravio gotovo savršeno i zaradio od europskog proljeća kao svojedobno od Lige prvaka kompromitira takvom, zanemarivom svotom? Valjda je sve ipak nesporazum, a sporazum je, pretpostavljamo, donio taj neobičan jučerašnji sastanak. Da ne spominjemo da, prođu li i Viktoriju, igračima i treneru treba dati punu premiju!