DOJMOVI OSJEČANA POSLIJE NESRETNOG PORAZA OD AUSTRIJE Zašto nije igrao Mateo Barać, zašto Lesjak nije bolje reagirao kod prvog gola, Barišićev penal..

Poraženi jesu, ali potonuli, pali u depresiju nisu. Sukus je to okolnosti u kojima nakon utakmice s bečkom Austrijom žive osječki Bijelo-plavi. Osijek je doživio poraz. Austria se primaknula ulasku u Europsku ligu, Osijek se od tog cilja udaljio. Ili možda i nije?

- Vidjet ćemo, ali ne odustajemo i ne predajemo se. Vidio sam puno dobrih stvari u našoj igri i tom nesretno doživljenom porazu. Nije Austria bila bolja, nije ni dominirala ni stvarala prigode. Naivno smo, rekao sam, glupo, primili oba pogotka. To su stvari koje se ne smiju događati, ne na ovoj razini natjecanja i s tako iskusnim momčadima - izjavio je trener Osijeka Zoran Zekić nakon dvoboja s bečkom momčadi.

Vidjelo se što je u taktičkom smislu naumio i što je tražio od svojih učenika. Želja mu je bila udvojiti bočne pozicije krilnim igračima, Grezdom i Bočkajem, a onda i braničima čiji su napadački izleti uvijek brzi i prodorni, Šoršom i Barišićem. Nije to ustvari loše djelovalo ni loše funkcioniralo.

Problematični karton

Zapinjalo je tek u završnici, u trenucima kada je trebalo sve zaključiti, okomito i konkretno, dolazilo je tada do nesigurnosti, neodlučnosti i neshvatljivog i nepotrebnog petljanja koje je olakšavalo Austrijancima rješavanje problema.

Osijek je izgubio ravnotežu u sredini terena. Tamo gdje je trebalo razgrađivati protivničku igru i tamo gdje je trebalo osmisliti i organizirati vlastitu ideju i napadačku kreaciju. U prvom redu, nije ovaj put bilo vrlo dobrog Roberta Mudražije, koji je izostao zbog žutih kartona.

Trener Zekić je povjerenje ukazao kao njegovoj zamjeni, Makedoncu Milovanu Petroviću. Njegov izbor, pravo i odgovornost. Ali, Petrović je već u trećoj minuti na 25 metara od gostujućih vrata zaradio javnu opomenu, a taj ga je karton izbacio iz ravnoteže. Morao je dalje igrati krajnje oprezno, jer shvatio je, a i svi koji su gledali utakmicu, da sa sucem Denizom Ayetkinom iz Njemačke nema šale.

Kako je brzo i rano isukao prvi žuti karton, pokazao bi Petroviću i drugi da mu je dao i najmanji povod za tako nešto. A nije smio, morao je smanjiti tenziju svoje žustrine, jedno od glavnih obilježja načina igre koji primjenjuje, pa je zbog toga bila i njegova mlitava i slabašna reakcija u začetku akcije gostiju za njihov prvi pogodak.

Čiste glave

Da je Petrović bio “čist”, da nije imao ranije mu pokazan žuti karton, sigurno bi prionuo načinjenu tehničkog prekršaja i od te akcije Austrijanaca ne bi bilo ništa, ovako ispao je pogodak kojeg vratar Marko Malenica nije mogao spriječiti. I to tim više što je Zoran Lesjak u blok napadaču Monscheinu krenuo startnom brzinom kao Golf dvojka, dizelaš iz ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nepravedno bi bilo, nepošteno, na njega svaliti svu krivicu poraza.

Ali, te su njegove neuspjele reakcije dovele do pitanja - zbog čega prekjučer nije igrao Mateo Barać?

- Spreman sam bio na to pitanje i imam na njega i spreman odgovor. Što bi bilo da je Barać igrao, pa da se njemu tako nešto dogodilo i da je pogriješio kod nekog od dva gola koja smo primili. Tada bi mi zamjerili što sam ga stavio u momčad nakon što s nama nije osam dana trenirao, što mu, kao, glava nije “čista” nakon što mu je propao transfer u Ajax. Uvijek ima ovog i onog, ali poraz je uvijek niz okolnosti. Ne dam ni na Lesjaka, igrao je i ranije, bio sasvim dobar, pogreške su se događale i prije nego što je on trebao reagirati i nakon što je reagirao i kako je reagirao - kazao je trener Zekić.

Tu zapravo počinje, ali i ne završava s tim, ona stara priča “što bi bilo da je bilo”. Osijek je imao veliku prigodu za drugi pogodak, za 2:0 već nakon dvadesetak minuta igre. A onda je dosuđeni jedanaesterac kapetan Borna Barišić - zapucao. U posljednje vrijeme on je izvođač najstrožih kazni. Bio je do ove utakmice s Austrijom uspješan. Dva puta je pogodio. Ovaj put ne.

Kako se u nogometnom žargonu veli, “rastavio” je čuvara mreže gostiju, Hadžikića, ali pogodio je desnu vratnicu, od nje se lopta odbila i prošetala uz gol-crtu, a preko nje nije htjela. Uslijedila je priča, primjedba, kritika, što mu bi, pa uvijek puca u donji lijevi kut, zašto je sada pucao u drugu stranu.

Golman ga proučio

Makar, vidjelo se, vratar Austrije je proučio kako izvodi jedanaesterce i napamet krenuo u lijevo, a da je Barišić tamo naciljao tko zna, moguće je, možda bi mu obranio udarac pa sebe promovirao u junaka utakmice.

- Htio sam najbolje. Bio sam siguran da ću zabiti, a i kada sam pucao već sam vidio loptu u mreži. Ispalo je drugačije, trenutak je to kojeg ću se zauvijek sjećati, nažalost, po lošem iskustvu - rekao je Barišić.

Ipak, nije klonuo duhom, ni on ni ostali Osječani.

- Još nam ostaje tih austrijskih devedeset minuta i nada da smo u stanju uzvratiti istom mjerom. Imamo žaliti za čim, ja poglavito, ali moramo se smiriti, sve dobro analizirati i otići u Austriju s vjerom i nadom da možemo nadoknaditi izgubljeno u prvoj utakmici - izjavio je kapetan osječkih Bijelo-plavih Borna Barišić.