DUGO PRATIM HRVATSKE KLUBOVE U EUROPI, ALI TEŠKO SE PRISJETITI DOJMLJIVIJEG NASTUPA DINAMA Presudila su tri detalja, a Dinamo je na kraju patio...

Dugo pratim i klupske utakmice naših u Europi, i ponajviše Dinamo, ali teško se prisjetiti dojmljivije tehničko-taktičke izvedbe Modrih! U Harkivu je momčad Nenada Bjelica odigrala vrhunsku utakmicu, pogotovo uzmemo li kontekst natjecanja i visoku razinu intenziteta igre. Bilo je to 90 minuta otvorene igre na pobjedu, s obje strane, u kojoj su izmjenjivale dobre faze jednih pa drugih, napadi, pogoci, šanse.

Strašan ritam

Veliko je zadovoljstvo vidjeti da jedna hrvatska momčad odigra u tako visokom ritmu cijelu utakmicu, i to sa suparnikom koji ima sijaset brzih igrača niskog težišta. No, kako Dinamo ima isto brzih igrača (Oršić, Olmo) i znalaca po svim linijama, onda je zapravo njegov forte u odnosu na domaćina bila organizacija igre.

Bjelica je mudro odabrao sustav pet igrača u posljednjoj liniji, četiri vezna s Gavranovićem u špici. Doduše, u prvih petnaestak minuta Dinamo je hvatao konce. Šahtar je u 4-2-3-1 ustvari imao četiri ofenzivca koji su vrlo neugodni za čuvanje, jer se puno kreću, mijenjaju pozicije i time nastoje destabilizirati posljednju liniju suparnika. To im se isplatilo u 16. minuti kad su okomicom presjekli posljednju liniju i pogodili preko Konopljanke.

Ono što ovaj Dinamo čini odličnom momčadi to je da unatoč primljenom golu nisu pali ili se izložili riziku od kontri jurnjavom prema naprijed po gol. Tu se prepoznaje ruka trenera, koji inzistira na taktičkoj disciplini u svakom trenutku, neovisno o rezultatu. Upravo je zato Dinamo djelovao sve bolje kako su prolazile minute. Čvrsti u defenzivnom bloku, s brzim otvaranjem preko bokova, gdje su se ubacivali Stojanović i Leovac, razvlačili su sredinu Šahtara i u pukotine bloka ubacivali su se Oršić i Olmo. Pogodak Olma samo je osokolio goste koji su okomicama između linija lomili postavku Šahtara.

Ono što je bilo iznad svih razina očekivanja, to je agresivnost Modrih. Igrači Dinama stalno su bili za petama suparniku, nisu im dopuštali da u miru primaju loptu, udaljavali su Šahtarove brzance od svog kaznenog prostora i jednostavno su nametnuli gard momčadi koja želi i može pobijediti. Nervozu domaćih, koji kao da nisu očekivali takvo tvrdo izdanje suparnika, simbolizirao je uistinu neracionalan prekršaj vratara Pjatova koji je srušio Gavranovića bez lopte. U vrijeme VAR-a, i k tome u vidnom polju nedalekog suca Lahoza, to je neshvatljivo. Vodstvo Dinama bilo je logično po odnosima na terenu. Pogotovo što je Oršić imao vratnicu, a Pjatov je bravurozno izbio iz rašlji sjajan Olmov šut.

Dinamo žali

Pokazalo se još jednom da Šahtar ima vrlo opasan napadački arsenal, ali su u obrani, pa čak i u sredini terena tanji. Dinamo je, uz maestralnu (agresivnu) igru Mora i Ademija u središnjici, ogolio te slabosti vrlo prodornim i hitrim Oršićem i Olmom. Šteta je što se Ademi ozlijedio i dojam je da je njegov izlazak, više nego ulazak Doda i Solomona, promijenio tijekove igre. Dinamo je počeo patiti po svojoj desnoj strani, a gol se opet dogodio nakon okomice koja je presjekla obrambenu liniju, a Stojanović nije stigao pokriti Doda.

Vratnica Olma u 88. minuti samo je potvrdila - ako neka momčad treba žaliti za pobjedom, onda je to upravo Dinamo. Sama ta činjenica puno govori o igri Modrih, ali biti nešto tugaljiv nakon ovakve prezentacije, pa i pozitivnog rezultata, stvarno nije logično. Među ostalim i zato što je Šahtar vrlo kvalitetan suparnik i s kojim će u Zagrebu biti vjerojatno još teža utakmica za Dinamo. No, to je sada druga priča...