Kao kod kuće osjećali su se Splićani u Đakovu, ali su teškom mukom u kombiniranom, pomlađenom sastavu (kapetan je bio Dante Stipica) došli do pobjede u prijateljskom susretu nad lokalnim trećeligašem. Dvaput su 'bijeli' vodili preko Tomislava Kiša nakon što je u prvom slučaju Elvir Maloku asistirao, a u drugom izborio jedanaesterac, no dvaput su i borbeni domaćini izjednačili.
Prvi put iz gužve pred vratima kada je nakon dva-tri pokušaja udarca Grgačević ugurao loptu u mrežu, odnosno također iz jedanaesterca nakon što je u kaznenom prostoru lopta pogodila Šimića u ruku. Pobjednika je odlučio pogodak Makona iz slobodnog udarca koji ide na dušu domaćem vrataru, lopta je išla u njegov kut. No za početak, u debiju, Makon nije oduševio, niti se nešto posebno isticao među mladićima u svojoj momčadi, odnosno u odnosu na igrače mjesnog trećeligaša. Za razliku od 17-godišnjeg Malokua koji je opet bio živ.
A Đakovčani su se svim silama potrudili da na najbolji mogući način ugoste Hajduk u međusobnom susretu u svom gradu, po prvi put nakon 24 godine kada su 'bijeli' slavili 4:0 golovima Grgice Kovača, Stipe Andrijaševića, Frane Bućana i Dražena Bobana, tog 22. travnja 1989. godine (iako je Hajduk u Đakovu ratne 1992. godine gostovao u prvenstvenom susretu protiv Cibalije kada se nije moglo igrati u Vinkovcima).
Tako će i ovaj datum ući u povijest nogometa u Đakovu, sada kada je sin tadašnjeg strijelca Stipe Franko Andrijašević prvotimac 'bijelih', iako je kao i većina igrača koji su večer prije igrali u Osijeku dobio odmor i susret je odgledao s tribine. Zaigrali su uglavnom igrači koji nisu igrali u Gradskom vrtu (zaigrala su četvorica koji su igrali protiv Osijeka), a momčad je popunilo sedam juniora koji su naknadno stigli iz Splita.
- Sjećam se te utakmice kada smo poraženi 0:4, tada sam još bio igrač. Mislim da je Nenad Gračan bio kapetan Hajduka – prisjetio se tajnik Đakovo Croatije Željko Kovač.
Susret su organizirali grad Đakovo i Društvo prijatelja Hajduka. Zanimljivo je kako je prve tri minute za domaće s kapetanskom trakom odigrao i gradonačelnik Đakova i predsjednik kluba Zoran Vinković, inače veliki navijač Hajduka. Prije susreta 47-godišnji Vinković je 'bijelima' javno zaželio:
- Želim Hajduku da osvoji titulu te da se plasira u Ligu prvaka!
A da je Đakovo grad hajdukovaca pokazale su i ispunjene tribine stadiona, kao i brojni transparenti, baklje, dimne, Hajdukove pjesme s razglasa, na svakom koraku navijači u Hajdukovim obilježjima. Poslije susreta igrači Hajduka bili su pod opsadom navijača koji su tražili autograme, zajedničko fotografiranje.
Najbolje je sve opisao transparent 'Jedino ime u gradu živimo'.
Četvrtim gostovanjem u osam dana, nakon tri prvenstvena, Splićani su zaključili izbivanje iz svog grada i mini slavonsku turneju te su se vratili u grad pod Marjanom.
Prije susreta u ime Hajduka Krešo Mikulandra je gradonačelniku Vinkoviću poklonio klupsku monografiju, a klubu uz monografiju i dres s brojem 12 i natpisom Đakovo Croatia. Na susret su stigli i članovi NO-a Hajduka Ljubo Pavasović Visković i Ante Majić.
Đakovo Croatia – Hajduk 2:3 (1:2)
Sudac: Markica Božić (Đakovo)
Strijelci: 0:1 Kiš (2.), 1:1 Grgačević (27.), 1:2 Kiš (31.-11m), 2:2 Borko (49.-11m), 2:3 Makon (56.).
Đakovo Croatia: Piplica – Vinković (od 3. S. Bošković), Novoselić, Mišić, Mezeji – Nikolić, Križanović – Borko, Grgačević, Klemen - Petrić. Još su igrali: Begović, I. Bošković, Stipanović, Čavala, Kovačić, Krajček, T. Lulić, Tolić, Iletić, R. Lulić, Krizmanić, K. Lulić, Radnić.
Hajduk: Stipica – Tomičić, Z. Milić, Prce, Bosančić – Makon, Pašalić - Mujan, Kouassi, Maloku - Kiš. Još su igrali: Šimić, A. Blažević, Hairlahović, Prskalo, Vojković.