SN/Arhiva
VELIKI KAPETAN HRVATSKE

EKSKLUZIVNO: JEDAN OD NAJVEĆIH VATRENIH IKAD Progovorio o tome što ga je snašlo u aferi s dopingom, kako je prevladao teške krize i suzbijao depresiju

Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 30. kolovoz 2018. 13:15

Ono što najviše voli u životu, nakon obitelji, jest nogomet. Još 13. rujna prošle godine, u Ligi prvaka protiv Napolija, odigrao je posljednju utakmicu prije duge, preduge mu kalvarije zbog “slučaja doping”. Točno 11 i pol mjeseci čekao je dan kada će se vratiti u nogometni život. Darijo Srna u nedjelju je navečer na Sardegna Areni debitirao za Cagliari, u Serie A i, praktički, u trećem činu svoje 20 godina duge karijere. Nakon Hajduka, nakon maratonske ere u Šahtaru (15 godina) i nakon što je godinu dana bio izvan igre, doživio je jedinstven osjećaj povratka. Kakve su emocije, pitali smo ga dva dana poslije.

- Nema riječi kojima bih opisao sreću koju sam osjetio kad sam opet zaigrao! Kao da je tog trenutka sve loše što se dogodilo u prošlih godinu dana napokon ostalo iza mene. Prelijepo je opet igrati, boriti se, osjećati podršku s tribina, natjecati se.

REUTERS/Charles Platiau Livepic
REUTERS

Fizički me boljelo

Šteta zbog rezultata; uz vašu je asistenciju bilo 2:1 do nadoknade...

- Žao mi je što smo dobili čudan gol u posljednjim sekundama pa je Sassuolo izjednačio, žao mi je zbog momčadi i navijača. No, osobno, držao me fantastičan osjećaj da napokon opet dišem punim plućima. Kao da mi je teret od sto kilograma pao s leđa.

Otkako je buknula afera s dopingom - koja će nakon procesnih protokola nogometne organizacije i Svjetske antidopinške agencije pokazati da je nenamjerno i krivnjom drugih uzeo kontaminiran vitaminski preparat - Srna je, praktički, šutio. Poneki službeni stav, strogo pravnički kontroliran i u skladu s protokolom, te tek prigodne rečenice prilikom nedavnog potpisa za Cagliari čine okvir praznine nastale u buri koja je otpuhala uobičajenu javnu sliku veterana s najviše nastupa za hrvatsku reprezentaciju i legende Šahtara.

Pretpostavljamo da vam je bilo teško sve ovo vrijeme dok ste u tišini proživljavali teške trenutke?

- Uf... Odakle krenuti? Iskreno rečeno, bilo mi je toliko teško da je fizički boljelo. Osjetio sam koliko je duboka muka kada te snađe kazna za nešto za što nisi kriv, kad ispaštaš zbog tuđih grešaka, a posljedica je da ti zabrane raditi ono što najviše voliš. Bilo mi je strašno...

Vjerojatno najviše dok niste znali koja vas sankcija čeka?

- Ma zbog svega, ne samo zbog sankcije. Znao sam da nisam ništa napravio, odnosno da sam se ponašao onako kako sam uvijek činio u karijeri. I onda kada se saznalo da se u uobičajenim nadomjescima koje svi koriste, zbog površnog pristupa onih koji su za to bili odgovorni, našao neki trag nedozvoljenog sastojka, kao da sam bio u noćnoj mori. Sve čekaš da ćeš se probuditi, da je sve to samo ružan san, ali spoznaja da živiš tešku stvarnost, ne svojom krivnjom i zbog nekog sastojka koji ionako nema veze sa stimuliranjem fizičkih mogućnosti sportaša, to me ubijalo u pojam.

Kako ste to podnijeli?

- Ah, kako. Prije svega uz pomoć obitelji i nekih ljudi koji su bili uz mene stalno i bez zadrške. To mi je jako puno značilo. Po prirodi sam borac i uvijek kad bih posrnuo, znao sam se odmah pridići. Ovaj je put bilo najteže, ali ruke nisu pale. Bilo je uspona i padova raspoloženja, nadanja u povratak prijašnjoj svakodnevici, koja se sada po svemu razlikovala od one koju sam živio 20-ak godina...

Boris Kovacev / CROPIX

Neki su u takvim situacijama znali upasti u faze depresije. Kako ste se vi tomu othrvali?

- Nisam se dao. Supruga Mirela prije svih, uz ljubav djece, davala mi je najveću snagu. Razgovarao sam i sa psihologom, naravno, trebalo je pronaći načine promišljanja s kojima se lakše hvatate u koštac s problemima. Danas više nisam isti čovjek kao prije ove kalvarije. Bilo je to bolno iskustvo, ali nakon takvih stvari ipak ojačaš. Bit će uvijek problema u životu, ali sada ću ih sasvim drugačije doživljavati i rješavati. Moji pogledi na stvarnost, prioritete i ljude sada su resetirani.

Zahora davao snagu

To je pozitivna posljedica muke, iako osjećamo dozu razočaranja u vašem glasu?

- Istina je, ima ljudi koji su me jako razočarali u ovoj situaciji...

Na koga mislite?

- Neću govoriti o kome je riječ, ali takvi će se sigurno prepoznati. Iako, to više nije bitno, ni oni ni njihovo ponašanje. Idem dalje. Shvatio sam da sam previše vjerovao svakome, rezonirao više srcem nego glavom. Sada sam osoba koja će racionalnije slagati prioritete u odnosima.

Lakše je, vjerojatno, govoriti o onima koji vas nisu ostavili na cjedilu.

- Definitivno! Nakon mojih u obitelji najviše mi je snage davao vjenčani kum Dario Zahora! On je uz mene bio i kada je sve bilo krasno, ali pogotovo onda kada sam zapao u probleme. Malo je ljudi bilo uz mene i pokazali su mi razliku između pravih i prigodnih prijatelja. Uz mene je stalno bio i Mario Stanić, na raspolaganju 24 sata dnevno ako treba, za svaku stvar, makar da me posluša kako se jadam od muke.

Srna tuga
Robert Belosevic / Hanza Media / Hanza Media

Otkako ste tako dobri prijatelji?

- Odavno. Mariju je dio obitelji u Metkoviću, a iz istog mu je grada i supruga Dragana. Znali smo se godinama. Stanić je ljudina i davno sam kazao da je zbog svoje čestitosti i nogometnog života potreban hrvatskom nogometu. To što je sada najviše pokazao ljudskosti, to njemu i ostalima, koje ne mogu sada sve nabrojiti, neću nikada zaboraviti.

Zadrhtao mu je glas, emocije su navirale. Koji su to “ostali”?

- Pa recimo, otpočetka su mi podršku davali reprezentativci. S Modrićem sam bio u stalnom kontaktu, Stanić i ja išli smo u Madrid, na utakmice u Pariz, družili smo se s Lukom. HNS i predsjednik Davor Šuker čvrsto su stali uz mene. Sa Zvonimirom Bobanom sam par puta prijateljski razgovarao o životnim situacijama. Znao sam odavno da je širokih vizija, ali jako me se dojmio i praktički mi promijenio tijek misli o mnogim stvarima kojima sam se opterećivao. Prijatelji iz obitelj Čermak stalno su me poticali da izdržim i vjerujem u rješenje. Eto, neki drugi od kojih sam to očekivao nisu se oglasili. Nestali...

Kako ste medijski prolazili tu situaciju?

- Čitao sam neke ružne stvari, ali moram naglasiti: hrvatski mediji, kao i javnost, bili su prema meni vrlo pozitivni. Zvalo me puno ljudi iz javnog života i pružilo podršku jer me poznaju kao osobu i znaju da ne bih nikada učinio nešto nezakonito. Što se medija tiče, poštovali su moju želju - pa i obvezu - za tišinom. Dok sam čekao kaznu, sâm sam sebe suspendirao i stao dok se stvari ne raščiste. Zato hvala hrvatskim medijima i javnosti što su imali razumijevanja i korektno sagledali i prikazali moj slučaj.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A

Linker
12. travanj 2024 18:40