Premda je već 35 godina iskustva palo na leđa Eidura Gudjohnsena, nije izdržao. Uoči puta za Zagreb izletjelo je...
- Na sreću, u Zagrebu ćemo krenuti od nule, sa 11 igrača. Izuzev toga, siguran sam da je ovaj rezultat kao vodom preplavio hrvatske uši!
Gudjohnsen se, eto, hrabri, a mediji, koji svaki tekst o reprezentaciji završavaju sa “Sretno, momci!”, učas su odgovorili:
“Eidure, velik si, i zaslužio si odlazak na Svjetsko prvenstvo!”
Mi bismo odgovorili: Eidure, jest, velik si, ali oprosti: na Mundialu ipak nije bilo i većih imena poput Di Stefana, Besta, Giggsa, Cantone, Weaha... pa onda tu smotru slobodno možeš i ti preskočiti!
Premda se bori da uđe u legendu kao najveći islandski nogometaš svih vremena te da kao neosporni lider ove generacije osigura državi mjesto u Guinessovoj knjizi rekorda, gdje bi ušli kao najmanja država koja je dospjela na SP, Gudjohnsen je zasad u krugu sjajnih nogometaša čija je karijera bila velika, ali kako je jednom opisao George Weah:
- Učinio sam mnogo, vidio sam svijeta, ali svemu tome uvijek će nedostajati kruna. Radovati navijače Milana bio je život, ali obradovati moje Liberijce nažalost ostao je tek puki san. I njihov, i moj. Da, učinio sam mnogo, ali sve to bez odlaska na Mundial malo znači... - emotivno će ponajbolji nogometaš kojeg je Crni kontinent ikada dao.
No, Weah nije jedini. Postoji cijela plejada gigantskih igrača čiji talent zbog raznih okolnosti nikada nije kročio na najveće nogometaško dostignuće, zastupanje svoje zemlje na svjetskoj smotri nogometa...
Uz Weaha, dva najveća Afrikanca koja nisu uspjela preskočiti tu stubu bili su Abedi Pele i Tony Yeboah, dvojac koji je obilježio Ganu, ali nikad nije dočekao da uz njih stasa još barem pet-šest solidnih suigrača s kojima bi sveta misija postala realna. U istome su sosu bili i George Best i Ryan Giggs (prije i Johnny Giles te Ian Rush, a sada u to društvo ulazi i Gareth Bale), čije otočke reprezentacije Sjeverne Irske i Walesa nikada nisu dospjele izgraditi ili dočekati generaciju uz koje bi odbacile epitet “one man banda...”