Tehnički i taktički Dinamo je odigrao dominantnu utakmicu protiv West Hama. Iako se pokazalo da je rezultat Rapida već bio dovoljan za prolaz u Euro ligi, ovakva je pobjeda ono što je najviše trebalo modroj momčadi. Ona nije samo stvar rezultata, nego je važnija kao igra i putokaz kako se vraća samopouzdanje...
Mirni i hitri
Željko Kopić je kombiniranoj momčadi Davida Moyesa suprotstavio formaciju 3-5-2. Izbor je bio logičan. Dinamo je u defenzivnom bloku mogao braniti svoj prostor u 5-3-2, a s brzim Oršićem, i vrlo solidnim Andrićem kao špondom brzo se moglo u kontru. Vidjelo se po prvim akcijama da je Dinamo dobro ušao u utakmicu. I onda kada je Oršić već u trećoj minuti bravuroznim šutom pogodio rašlje domaćeg gola, Modri su osnažili samopouzdanje. Bilo je to optimalno otvaranje meča u kojem su domaći, u formaciji 4-2-3-1, s Vlašićem na lijevom boku, teško pronalazili rješenja da probiju blok Dinama.
Realno gledano ovaj West Ham nije imao ni ideje, a još manje realizacije da nadigra obranu Modrih. S druge strane Kopićeva je momčad, po preuzimanju lopte, bila u otvaranju izvanredna. Ključni razlog tome je što su vezni igrači, Ademi-Gojak-Ivanušec bili i mirni na lopti, ali i hitri u pasu, stvarajući stalno trokut rješenja za svakog igrača koji je bio u posjedu lopte. Dinamova kompaktnost bila je takva da se logično upitati zašto se tako nije igralo proteklih tjedana.
Kopićev doprinos ovom uspjehu prije svega se očituje u izboru momčadi i sustava. U tom kontekstu napokon je Ademi vraćen na mjesto gdje može dati najviše, kao šestica. Ivanušec je napokon bio u veznom redu, kao box to box igrač, koji svojom motorikom i tehničkim znanjima prilično lako stvara višak u sredini. Napokon smo vidjeli i razigranog i proaktivnog Gojaka, koji je kompletirao vrlo uspješnu središnjicu. Ristovski je na desnom boku bio solidan, a posebno je dobar bio Štefulj. Napokon je na lijevom boku Modrih igrao “pravi” lijevi bek, koji ima prodor i fini centaršut ljevicom, ali istodobno tehnički ima potencijal da doprinosi kombinatorici.
S takvim rasporedom, kojim se pokrio cijeli teren, s kompaktnošću koja je značila skladno kretanje, plitku formaciju i stalnu blizinu suparniku, Dinamo je potpuno otupio igru West Hama.
Vratili kontrolu
Ako nam nešto nije bilo baš najjasnije to je prilično rana zamjena Oršića, jer nije djelovao umoran, a jest bio igrač koji je donosio dubinu. Ona je njegovim odlaskom nestala i tu je domaćin stvorio određeni pritisak prema golu Livakovića. No, na tome je i ostalo jer je Dinamo ubrzo vratio kontrolu lopte i tako priveo mirno utakmicu kraju.
Zašto je Dinamo pobijedio West Ham
PRIRODNE POSTAVKE
Nakon dužeg vremena Dinamo je izgledao “prirodno posložen”. Ademi je napokon igrao zadnjeg veznog, Ivanušec klasičnog veznog, a na lijevom beku igrao je “pravi” lijevi bek, Štefulj. Snaga logike.
SUSTAV (I) IGRA
S tri u posljednjoj liniji i pet veznih igrača Modri su pokrili cijeli teren, a s Oršićem uz Andrića imali su dubinu i brzu tranziciju. Osigurali su tako kombinatoriku, preciznu i brzu, te diktirali ritam po svojoj mjeri.
PRISTUP MODRIH
Maksimalno fokusirani, blizu suparnika, pravovremeni u duelu, mirni s loptom. Izdanje koje vraća vjeru u momčad, čiji su igrači pokazali kako mogu biti kompaktni i homogeni u defenzivnom bloku, ali i hitri u tranziciji.