Najavljena kao umjetnost preživljavanja na polarnim temperaturama, jedna vrsta okrutnog izazova u kojoj poželite vidjeti motiviranog i nabrijanog 'Beara' Gryllsa na čelu plave kolone, Dinamova utakmica na ruskom jugu na koncu se odvrtjela kao raspjevani ljetni vodvilj, a možda i kao nogometna umjetnost po sebi.
U prvom planu razbarušeni umjetnik lopte, Bruno Petković. U jednoj od onih "are you talking to me?" uloga, kada se gledatelju izvrne ladica pred vještinom, nadahnućem i petljom nogometaša koji je spreman zablistati baš u velikoj utakmici. Uz malo fleksibilnije kriterije ocjenjivana, Petkovića bi za sinoćnju predstavu bez grižnje savjesti mogli nagraditi desetkom koju su kroz povijest zasluživali samo rijetki. Pamtimo Igora Cvitanovića nakon rapsodije protiv Grasshoppera (5-0) ili Sammira poslije pobjede protiv Malmöa. Ovo pripada tom razredu...
Prvi Petkovićev gol je došao kao logična nadogradnja stava koji smo gledali u uvodu utakmice. Ne mislim pritom samo na kratke rukave na minus sedam "celzijevaca", već na činjenicu da je Dinamo bez kompleksa uletio u domaći boravak Krasnodara i odmah krenuo igrati svoj prepoznatljiv nogomet. Ipak, nagrade ne bi bilo bez simultanke igrača utakmice.
Prvo je Petković uklizavanjem na centru razoružao domaćeg stopera, potekla je zatim akcija po desnom krilu u čijim zadnjim kadrovima gledamo nesvakidašnji simultani "double K.O.". Petković je s peterca glavom nokautirao domaćina za vodstvo, taman u trenutku kada ga je poput lokomotive na spavanje poslao domaći vratar. Nisu baš sve Lokomotive na ovom svijetu prijateljski raspoložene.
U pripremi za utakmicu iznenadio sam se nad podatkom specijaliziranog portala whoscored.com: tamo su čak dvojica Krasnodarovih nogometaša među petoricom najboljih igrača ruske lige. Odmah iza lidera Nikole Vlašića nalazi se Krasnodarov ideolog igre Remy Cabella, dok je krilni napadač Wanderson na petom mjestu. Neupućen netko teško bi u četvrtak shvatio čemu dvojica Krasnodarovih španera trebaju zahvaliti ovako visok rejting.
Cabella je ostao nasukan u obruču agresivnih veznjaka u plavim dresovima, potpuno nezapažen, a Wanderson kao džoker s klupe nije stigao promijeniti ritam utakmice. Njihov suigrač Markus Berg predstavio se kao jedini rasni i klasni nogometaš u domaćim redovima. Jedan gol je majstorski zabio na koncu fliper akcije u kaznenom prostoru i slabe reakcije Gvardiola, a na drugi gol je asistencijom 'prisilio' sunarodnjaka Claessona. Bio je blizu i trećeg, ali mu je opravdano poništen zbog zaleđa.
"Apetit raste dok jedete", objašnjavao je lani Lyonov trener Rudi Garcia zašto se njegova momčad u Ligi prvaka ne namjerava zadovoljiti skalpom Manchester Cityja. Dinamo je danas usporediv s Lyonom, možda ne klasom nogometaša u rosteru, ali mentalitetom svakako.
Nakon pola stoljeća apstinencije od ozbiljnog europskog nogometa, Dinamo ne želi stati na jednoj povijesnoj epizodi prije nego što se vrati u vječnu hibernaciju. Momčad je nakon odlaska Bjelice nastavila rasti pod vodstvom Zorana Mamića, gladna je toliko da je spremna krenuti i po treće vodstvo nakon što Krasnodar drugi put izjednači rezultat. Apetit raste, i raste, i neka nastavi rasti...