Treću godinu zaredom Hajduk je u play-offu, pred vratima ulaska u Europsku ligu. Jesen u Europi sanjaju Bijeli već šest godina, od 2010. nisu dočekali rujan u Europi. Bio bi to sjajan i nadasve unosan financijski pothvat koji bi bonusima podigao sve, od predsjednika do igrača.
Treća sreća, reći će praznovjerni optimisti ne gledajući pritom kvalitetu suparnika nego isključivo brojčani niz u kojem “jednom i Bijelima mora svanuti”.
Nije isključeno da se to i dogodi, ali za takav rasplet Hajduk naglasak treba staviti na večerašnju utakmicu. Nema potrebe da se Bijeli čuvaju za uzvrat u Splitu. Logično je takvo razmišljanje, jer u dva prethodna pokušaja Bijeli nisu na Poljudu uspjeli minus iz Kijeva i Libereca pretvoriti u prolazak vrijedan europske jeseni.
Fama o ispunjenom Poljudu i podršci koja će Bijele odvesti do jesenskog raja, lijepa je priča koja je dosad ostajala na prekrasnom dekoru i glasnom navijanju. Zato je Hajdukova velika šansa u prvoj utakmici. Iasi i Oleksandriju Hajduk je riješio u prvom, gostujućem dvoboju. Za Rumunje je bio dovoljan remi s golovima, a Ukrajinci su deklasirani uvjerljivom pobjedom. Maccabi se silno pali na Hajduk, uživa u ulozi favorita i tu leži prilika za Hajduk. Veća nego u splitskom uzvratu.
Od bukureštanskog Dinama prije šest godina Hajduk je samo jednom pozitivno odgovorio u jurnjavi za rezultatskim zaostatkom na Poljudu. Prije dvije godine su u Splitu, nakon 2:4 u Kazahstanu, samljeli Šahtjor Karagandi (3:0).
Ali nije to iskustvo kojim se Bijeli mogu hrabriti uoči prvog susreta u Izraelu. Ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti danas, izreka je koja se pripisuje Thomasu Jeffersonu, trećem američkom predsjedniku. Kažu da, da je Jefferson ostavljao posao za sutra, ne bi nikada napisao Deklaraciju o nezavisnosti. I Hajdukova bitka s Maccabijem je slična. I Bijeli traže svoju neovisnost, ovog puta financijsku. Zato navalite, hajdukovci, u Izraelu.