Novinarima koji nisu s neke od televizija sve manje ima smisla dolaziti na utakmice poput finala Europske lige ili Lige prvaka. To se potvrdilo i u Budimpešti. Mnogi klubovi strogo kontroliraju medijske istupe svojih igrača i gotovo su potpuno besmislenom učinili miks-zonu. To je područje kroz koje nogometaši moraju proći od svlačionica do autobusa i predviđeno je da ih novinari smiju zaustaviti i pitati za izjave. Tako je nekad bilo, a sad...
Htjeli smo Georginija Wijnalduma, Nizozemca iz Rome koji je član Oranja, skorog suparnika Hrvatske u polufinalu Lige nacija. I stao je, pristao je govoriti, istina iznenadilo ga je što je tako vruć nakon izgubljenog finala odmah dobio pitanje o Ligi nacija, ali nije bilo problema, počeo je komentirati, da bi uletjela gospođa iz odjela za medije Rome i potjerala ga u autobus. Nije mu dopustila. Nešto ranije isto je učinila Nemanji Matiću kojeg su zaustavili srpski novinari. Jedva je kazao dvije rečenice...
- Dovela sam trojicu igrača koji su dali izjave pred kamerama i to je sve za danas – tumačila je žena, a bili smo ljuti jer - po što svi novinari koji nisu s televizija onda dolaze na ovakve utakmice? Nije ni čudno što je novinarstvo još više senzacionalističko, populističko i tračersko kad je pošteni intervju s igračem sve teže dobiti. U nečemu se drugom tada traži nadomjestak, premda je žutila uvijek bilo.
- Neka vam Wijnaldum priča u Rotterdamu - poručila je potom gospođa iz Rima.
Neki lik iz Seville htio je i Ivana Rakitića potjerati kad je prilazio hrvatskim novinarima, ali nije mu uspjelo, nije ga zanimao, poslao ga je u autobus da tamo čeka s trenerom i ostatkom ekipe. Jer ako se nekoga u Sevili čeka to je Ivan Rakitić.