Je li to zaista to, ili da se ipak još koji put uštipnemo? Ako su početnom pobjedom protiv Fenerbahčea odškrinuli vrata, "modri" su sinoć osvajanjem Vanden Stocka kaubojski bahato gurnuli nogu u dovratak Europske lige.
Odavde nema natrag, nakon pobjede protiv Anderlechta, nakon šest bodova na startu kampanje, uz još dvije preostale utakmice u Maksimiru do kraja mini-lige, može se samo naprijed, prema proljeću u Europi. Generaciji Marijana Čerčeka, Maje Novaka i prijatelja koji su 1970. prezimili u Kupu pobjednika kupova, posljednji put u povijesti kluba, past će kamen sa srca. Dogodit će se za njihovih života...
Ne znam krije li se ključ priče u Zdravku Mamiću. Legitimna je i ta teza koju čujemo posljednjih tjedana; hrvatski nogomet možda je zaista vapio da se oslobodi stege našeg new age nogometnog gurua, koji je zatočio i Dinamo, i vodeće igrače, i cijelu nogometnu organizaciju, da bi je vodio manirom dobrog patrijarha Josefa Fritzla. Tako da su svi bili prestravljeni njegovom galamom, da ne kažem baš usrani od straha čim bi došli u priliku učiniti nešto više, dok je Mamić nadgledao stvar iz pozadine. Bez njega u blizini Zlatko Dalić je ljetos odgurao "vatrene" do svjetskog srebra.
Bez Mamića kao vječno budnog "consiglierea" ispred svlačionice, Nenad Bjelica je sada na pragu povijesnog uspjeha s "modrima".
Ali neka se Mamić bori sa svojim pravosudnim demonima, a mi u međuvremenu recimo da se Nenad Bjelica u ovih nekoliko mjeseci na vlasti u Dinamu predstavio kao stručna avangarda. Nije ga životni put baš tjerao da kopa u nogometnom rudniku, da se poput Marcela Bielse probija vodeći nogometnu momčad sveučilišta u Buenos Airesu prije nego što dočeka poziv profi kluba, niti da ekscentričnim ponašanjem peca angažmane u inozemstvu, ali sukus je isti.
Malo-pomalo Nenad Bjelica gradi imidž našeg autentičnog Bielse, inovatora, fanatika, hrabrog trenera bez kompleksa. Ukratko, ima 47-godišnjak zgodne predispozicije da ovdje postane Biel(s)ica, jedan u kojeg će u budućnosti gledati kao u svjetionik, u trenersku instituciju kakve je klub nekada imao u Branku Zebecu ili Ćiri Blaževiću. Jer, Bjelica je tako ambiciozan da se neće zadovoljiti samo prolazom skupine. On će željeti više.
Dok nisam zaglavio s lirikom, spustit ću loptu na zemlju i kazati da je Dinamo sinoć po glavi pogladila ta famozna "sportska sreća". Serviran im je, naime, obezglavljen suparnik. Kvalitetom potkapacitirana momčad, na totalnoj rezervi sa samopouzdanjem, u potpunoj opreci s imidžem kluba koji je osvojio 34 titule belgijskog prvaka i dodao im još tri europska trofeja. Dinamo se inteligentno prilagodio.
Vrebali su "modri" trenutke domaćinove slabosti, koji se mučio s posjedom i idejom, i ponudio je Anderlecht pregršt prilika za bljesak talenta Bjeličinih igrača. Kontra za kontrom, brz izlazak u posljednju trećinu terena i precizna geometrija. Rastrčan Oršić, lucidan Petković, čvrst i samouvjeren Gojak, raspoložen Olmo na dan kada je dočekao poziv u mladu španjolsku reprezentaciju. Dinamo maršira kao zrela momčad, takva momčad koja bi eventualno na trn mogla nagaziti tamo krajem studenog pred punim stadionom fanatičnih Turaka. Ali u Trnavi? Ne, tamo će ovjeriti ulaznicu za nokaut-fazu natjecanja...
Dinamove utakmice u Europskoj ligi gledajte na MAXtv-u, a informacije o sportskim paketima pronađite ovdje.
Rezultati by SofaScore