Harry Kane vrijedi 120 milijuna eura, prema Transfermarktu. Surfate li internetom naći ćete i da ga već godinama želi Real, spominjao se PSG, još neki velikani. Bio je najbolji strijelac i najbolji igrač Premiershipa, nedodirljiv je u reprezentaciji, znaju mu Englezi tepati da je njihov najbolji napadač nakon Linekera. Sve čovjek ima, statistika čudesna, recenzije fantastične, individualne nagrade zauzimaju čitavu vitrinu. No, nedostaju pravi trofeji, prva mjesta, naslovi. S klubom i reprezentacijom, zasad je ta polica prazna. Druga i treća mjesta se ne računaju.
Vidjela se glad
Puno se pričalo u engleskim medijima da će Kane sigurno napustiti Tottenham. Već ranije. No, ostao je još ovu sezonu kod Mourinha, ostao je, ali želi nešto i osvojiti. Ima 27 godina, kažu da su to najbolje godine za igrača, Kane igra odlično, međutim daleko je od svih pehara i medalja. Mourinho mu nije dao predah, on je bio gladan, željan golova, vidjelo se od prve minute da je motiviran.
Napravio je sve ono što je trebao učiniti, zabio je dva gola, dva trenutka kad je bio u situaciji koju golgeter “mora” zabiti, zabio je golove i približio Spurse četvrtfinalu. Jednom ga je “počastila” vratnica, drugi put Theophile i - to je bilo dovoljno. Za takvog igrača sasvim dosta da donese trijumf.
Kane i Tottenham žele osvojiti Europsku ligu, ako je netko i mislio drugačije prije utakmice s Dinamom, sigurno se razuvjerio, Spursi će poduzeti sve da uzmu trofej, Kane će poduzeti sve da još popravi svoj golgeterski učinak. Za njega će mnogi reći da je trenutno najbolji igrač na svijetu koji još nije ništa osvojio. Sigurno ga to tišti...
Ovog puta Kane je zabio Livakoviću dva komada, njih dvojica, osim u Maksimiru idućeg tjedna, srest će se i na Euru. Naravno, ako budu zdravi i dostupni.
Nije imao milosti
Kad ga već nije uspio zaustaviti u Dinamovom dresu, dobro, ne može se Livakoviću išta zamjeriti, možda ga uspije dobiti u kockastim bojama. Sjećamo se, recimo, onog Kaneovog promašaja na SP-u Rusiji, kad je kod 1:0 za Engleze u polufinalu imao veliku šansu, zicer, nije zabio i ostavio je Hrvatsku u igri, Subašić je obranio. Sad nije dao priliku Dinamovu vrataru i grabi prema trofeju. S klubom, možda i s reprezentacijom. Nažalost, na tom putu naletio mu je Dinamo, ako je u Rusiji “oprostio” smušenost obrane, ovaj put u Londonu nije imao milosti.