Odakle uopće početi, kako ispričati priču o ovom čudu, a reći sve što se treba reći!? U danima kad se u Dinamu pričalo o svemu osim o nogometu, kad su potvrđene pravomoćne presude braći Mamić i kad je Tottenham trebao samo staviti “točku na i” Dinamova europskog puta i ostaviti Maksimir sa svojim problemima i ratovima, Dinamova momčad ispisala je čudesnu, nevjerojatnu nogometnu epizodu.

Koja, zasad, možda neće stajati na istoj stepenici s “onim” Eintrachtom 1967., ali tu je negdje, samo koji pedalj ispod nje! Jer, bila je to jedna utakmica koju Dinamo “ne može” dobiti, ne, ovako ne završavaju maksimirske drame i tragedije, takav scenarij ne postoji u klupskim knjigama. Pogotovo ne protiv Tottenhama, protiv Mourinha, Balea, Kanea... Još danima će se mnogi štipati da vide nisu li možda ipak sanjali.

GORAN MEHKEK/CROPIX Cropix

Za Aleju velikana

Onda - Mislav Oršić. Nije prvi put, znali smo već da je igrač za velike utakmice, pokazao je to i protiv Atalante, tada je zabio hat-trick, odigrao u međuvremenu još sjajnih partija, postao Dinamov čovjek za ključne golove i pobjede. Ali, da će ovako riješiti Tottenham, tako izbušiti Llorisa, da će opet pogoditi iz onog svog kuta, da će u 106. potrčati s centra i zabiti kao da je na zagrijavanju... Oršić je ušao u besmrtnost, bude li jednom Aleje Dinamovih velikana, on će u njoj imati svoje mjesto. Knez Mislav, tako će ga zvati, postao je sa 17 golova najbolji Dinamov strijelac u povijesti europskih natjecanja, u leđa mu gledaju Cvitanović i pokojni, legendarni Zambata. Oršić je, sad više nema sumnji, zaslužio i pravi tretman kod Zlatka Dalića!

SN Sn

Idemo dalje - Damir Krznar. Još jedna filmska priča. Ona klasična fraza, došao je tiho i ušao u legendu. “Vječni pomoćnik”, takav mu je bio status, a kad je i vodio momčad dosad zbog Mamićeve odsutnosti, nije imao prevelikog uspjeha. Dobio je momčad u delikatnom trenutku, naravno, ne treba skrivati da se konzultirao sa Zoranom Mamićem, ali sve što je napravio učinio je izvrsno. Od prve ideje, pa to s Oršićem koji je u prvom dijelu igrao više beka nego krilo, pa s Franjićem, kasnije i izmjenama. Maestralno je vodio utakmicu, srušio Mourinha. Kakav skalp, da mu je netko to rekao prije tri dana... Zaradio je “brdo” kredita, ako je netko sumnjao da će do kraja sezone biti na klupi, sad dvojbi više nema, Krznar je novi Dinamov “boss”!

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Blato pa Olimp

Potom, ne nužno tim redom, ostali. Leteći Livaković, to što je on obranio na kraju graniči s fantazijom, otkriće Franjić, neumorni Petković, kapetan Ademi. I njega su, najvećeg ratnika, uhvatili grčevi, nije više išlo, ali ne samo on, mnogi su objesili noge, ruke, jezik... I da, m..., znate na što mislimo, i to su objesili. Još jednom, ali kao nikad dosad, ova je momčad dobila svoje mjesto u vječnosti.

I, što više reći, osim, nakon utakmice, dok su se polagano gasila svjetla na Maksimira, a prazne tribine “odavale počast” tisućama koje nisu mogle biti dio povijesti, s Maksimirske ulice sve su se jače čule trube, auti, sve jače u svim dijelovima grada, petarde, vatromet, navijanje... Teško se sjetiti kad su zbog Dinama Zagrepčani na taj način slavili, posebno u svijetlu svega što se događalo zadnjih dana! Jedan dan si u blatu, drugi na Olimpu!