Rijeka se dostojno borila i protiv vodeće momčadi La Lige predstavila kao europski kompetitivna momčad, da je ostalo 0:0 pisali bismo o velikom bodu. Real Sociedad je igrački kvalitetnija ekipa koja je diktirala tempu od prve do zadnje minute, ali nije zabio gol sve do sudačke nadoknade i to je jedino što Riječane može boljeti. Zauzdali su ih, držali pod kontrolom u većom dijelu utakimice, ali Baski "žmiču" protivnika dok ga ne iscijede. Bijeli su padali prema završnici u trci i koncentraciji, gosti su lakše dolazili u šanse i to je rezultiralo pogotkom koji su euforično proslavili.
Rijeka raste kao drvo bambusa, svaki put kad je vidiš veća je i dojmljivija, igra jači i moćniji nogomet, Simon Rožan je najmlađi trener u Europskoj ligi, ali Slovenac je pravi nasljednik Matjaža Keka i na Kvarneru gradi temelje karijere koja bi mogla biti i veća. Zna posao i napreduje zajedno s momčadi. Kad bi u špici imao jednog brzanca koji ima nogometnog znanja koliko i Franko Andrijašević vjerojatnjo bi bacio Real Sociedada na koljena. Ili da je Stjepan Lončar zabio jednu od dvije prilike u prvom poluvremenu.
Momčad s Kvarnera opet je bila i angažirana i hrabra, homogena i agresivna, nije je impresionirao suparnik iz Primere. Kako Baski nisu velikan i dugo ih nije bilo u Europi, iako danas imaju jednu od najboljih ekipa u svojoj povijesti, šansa za pozitivan ishod bila je na stolu.
Rijeka je na tablici ostala na nuli, ali iz prve večeri natjecanje po skupinama nosi zarade i bonuse. Dobila je spoznaju da može odigrati mušku i rezultatski napetu utakmicu s najboljima, da njezini igrači nisu "treća liga s dna kontinenta" nego nogometaši koji su sposobni parirati rivalima iz Petice i da u svakoj utakmici mogu dohvatiti poneki bod.
Rijeka je po rejtingu četvrta, njezine ambicije su ograničene, možda će na toj poziciji i završiti skupinu, no ima se pravo nadati, i dokazala je da se zna postaviti na način koji bi mogao donijeti i radost na Kvarner. Ovaj put nije, nova šanse je već u Nizozemskoj. Bit će to zanimljiva skupina u kojoj Rijeka ima šansu uživati i učiti. Jedina je obveza da na kraju dana bude ispračena pljeskom jer dala je sve što je mogla. Kao ovog četvrtka na Rujevici. Pala je tragično, ali držala se gordo!