Nikola Vlašić u ponedjeljak je torpedirao Arsenal iz Tule i nedvojbeno je igrač kojeg se zagrebački Dinamo mora bojati više nego bilo koga iz CSKA-a. Lider u igri, vođa momčadi kluba koji je podigao razinu i glavni mu je cilj ove sezone izboriti Ligu prvaka, a otvara se šansa da napadne i rusku titulu. Drugi su na tablici s dva boda manje od gradskog rivala Spartaka. Preskočili su Zenit...

- Stvarno dobro igramo i najčešće pobjeđujemo. U zadnjih devet utakmica imali smo samo jedan kiks, kad smo izgubili od Lokomotiva. Stigli smo na drugo mjesto i mislim da ćemo biti sve bolji - kazao nam je Vlašić, čija su dva gola Arsenalu privukla pozornost. Fantastični šutovi, prvi nakon odlične akcije i duplog pasa, drugi izvan kaznenog prostora.

Stalno u prilikama

Dojam je da zabija lakoćom na način koji je za mnoge druge igrače nedostižan...
- Kad me već pitate, meni je bolji prvi. Zato što je to bila lijepa akcija. Krenuo sam s naše polovice i povukao loptu, odigrali smo dupli pas i pogodio sam “mali kantun“. Kod drugog se radilo o šutu s nešto više od šesnaest metara. Nemaš tu puno što razmišljati, ideš pogoditi okvir gola. Iz pozicije na kojoj sam bio gledaš jedan kut i sve se svodi na to možeš li ga naciljati ili ne možeš.

Kod tog prvog u 50. minuti za 2:0 zabio je u golmanov daljnji kut. S efeom, znalački. Majstorski. Jedan od najboljih golova ovog produženog vikenda u Europi.
- Je, to je lijepo kad je cijela akcija vrhunska. Sve je čisto, točno i precizno odigrano, a na kraju pogodiš gdje si želio.

Vidi se talent, ali i rad. Sve jednostavnije postižete golove. Slažete se s time?
- Je, tako je, slažem se. Na ovoj utakmici imao sam deset šuteva, prije toga protiv Dinama iz Moskve sedam-osam udaraca. Doslovno se osjećam kao da u svakoj utakmici mogu zabiti gol-dva. Jako sam puno u šansama, iz toga dolazi i završnica. Najbitnije mi je da sam stalno u prilikama.

Igrači Arsenala mogli su mu “staviti soli na rep“. Jedan ga je u padu udario po glavi, najviše po uhu.
- Sve je u redu što se toga tiče.

Na listi strijelaca vodi Ekvadorac Christian Noboa iz Sočija sa sedam pogodaka, a vi ste u skupini igrača sa šest. Razmišljate li i o naslovu najboljeg golgetera ruske lige?
- Prije svega napravit ću sve da pomognem momčadi da pobjeđuje. Ako će to značiti da ću biti najbolji strijelac, normalno da bi me to veselilo. Bitniji je rezultat ekipe, a poslije ću razmišljati o tome.

Fjodor Čalov je pucao kazneni udarac. Kad biste izvodili penale, lakše biste skupljali golove.
- Pucam penale, nego Čalov još nije postigao pogodak ove sezone pa sam mu pustio da dobije samopouzdanje. Ipak je on napadač, a svi znamo koliko je bitno špici da zabije gol.

Uvijek razmišljate za dobrobit cijele ekipe?
- Ne mogu biti sebičan! Što imam o tome reći? Njemu je trebao taj gol, kad i on krene tresti mreže, bit će dobro za sve nas. Bitno mu je bilo da vrati sigurnost.

AFP

Zove li vas često otac Joško Vlašić, kao vrhunski sportski stručnjak i znalac? Je li zadovoljan sada ili ima i kritike?
- Pošalje mi poruku, čestita kad zabijem. Iskomentira utakmicu, a čujemo se možda dva puta tjedno. Češće se dopisujemo, a s vremena na vrijeme pričamo opširnije o nekim stvarima...

Trener pitao Bistrovića

Je li vama prvenstvo Rusije čak važnije od Europe? CSKA ima 13 naslova prvaka nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i Rusije zbrojeno, ali zadnji 2016. godine.
- Teško je odvagnuti što je bitnije. Želimo u Ligu prvaka, to nam je cilj, a da bismo uspjeli moramo biti najmanje drugi u prvenstvu. Naravno, i Europska liga je značajna i u njoj ćemo se u svakoj utakmici boriti za pobjedu. Zbog toga ne bih govorio da je nešto važnije od drugoga.

Na startu natjecanja u skupini Europske lige niste dobili Wolfsberger u Austriji (1:1). Jesu li Austrijanci toliko dobri?
- Poveli smo i potom napravili bezvezan jedanaesterac ni iz čega. Teren je bio loš, zaista loš, teško je bilo kontrolirati loptu. Gledajući poslije snimku na televiziji travnjak je izgledao O.K., ali u njemu je bio toliko rupa i pijeska... Da je bio bolji, uvjeren sam da bismo dobili. Takav sam imao dojam. Tu smo malo kiksali, ali u redu. Bila je prva utakmica, Dinamo i Feyenoord su također igrali neodlučeno (0:0) i svi smo na jednom bodu. Cilj je da na kraju budemo među dva koji idu dalje. Sigurno nije plan da budemo treći - nasmijao se Vlašić.

Kakva je vaša ocjena Dinama?
- Iskreno, nisam ga gledao u zadnje vrijeme. Vidim da su prvi u prvenstvu. Klasično. Već su se odmaknuli. Imaju dobre mlade nogometaše poput Ivanušeca i Majera, ali i senatore kao što su Petković, Ademi, Oršić i Livaković. To su sve pravi igrači. Bit će teška utakmica.

Je li vas trener Bjelorus Viktor Gončarenko pitao o Dinamu? Zna da ste s glavnim protagonistima Modrih suigrač u reprezentaciji?

- Je, ali ne previše. Više je tražio informacije od Kristijana Bistrovića.

Zašto od njega više?
- Valjda je on dinamovac. Što ja znam - smije se Vlašić.

Bolje poznaje Modre?
- Prati sve utakmice Dinama. I ne samo Dinama. Cijeli HNL. Koliko sam puta vidio da gleda susrete tipa Gorica - Istra 1961. Ne igra mu ni Slaven Belupo, ni Dinamo, a on je uz televizor i HNL.

Igrači preselili u kamp

Što ste kazali treneru, ako nije tajna?
- Zanimao se o nekim igračima, ali ne očekujete valjda da vam otkrijem što sam mu rekao?

Jeste li s reprezentativnim kolegama iz Maksimira Petkovićem, Livakovićem i Oršićem razgovarali o međusobnim susretima u Europskoj ligi?
- Nisam. Nismo došli na tu temu. Moram reći da se izvan treninga u reprezentaciji nismo nešto previše ni družili jer po ovim epidemiološkim pravilima svatko je bio u svojoj sobi, nismo se okupljali po sobama ni na drugim mjestima. To je svojevrsna izolacija.

Nakon akcije Vatrenih ranije tijekom mjeseca trojica su dobila COVID-19, a kako je u CSKA? Kod vas nema pozitivnih?
- Nema. Pazimo se koliko najviše možemo. Igrači koji inače žive s obitelji sada borave u kampu, ne idu kući. Mi ostali koji smo sami u stanu krećemo se isključivo na relaciji dom - trening. Nigdje ne idemo.

Statistika kaže da je zagrebački Dinamo i dalje klub protiv kojeg ste odigrali najviše utakmica u profesionalnoj karijeri, čak 13. Od debija kad ste imali 17,5 godina pa do zadnjeg ogleda 6. kolovoza 2017. godine kad vam je bilo nepunih 20. Sve, dakako, u dresu Hajduka. Izborili ste dvije pobjede i pretrpjeli sedam poraza. Niste dali gol, niti asistirali za pogodak.
- Sjećam se jedne situacije kad sam se tek vratio nakon ozljede i baš smo igrali triput s Dinamom u osam dana. Tu je bio uključen i Kup.

Doma uvijek favoriti

Što još pamtite?
- Dinamo je u to doba bio jako dominantan u Hrvatskoj. I sada je također. Te dvije pobjede imaju težinu jer znamo koliko Dinamo više ulaže, kakve daje plaće i kakve igrače dovodi. Iako, to mi je sol na rani što imam tako loš omjer s njima. Samo dvije pobjede u trinaest utakmica, ali neću razmišljati što je bilo prije. Sad mi je CSKA u glavi i da pobijedim s CSKA. I, naravno, osim pobjede, da zabijem i gol.

S Hajdukom nije lako igrati protiv Dinama, međutim, CSKA je na svojem terenu u Moskvi na papiru favorit.
- CSKA je veliki klub, tko god da nam dođe smatramo da smo doma favoriti. Ipak je prednost kad igraš na svojem terenu i pred svojim navijačima. Ne bježimo od te uloge.

Već ste nedavno kazali da vam je želja zabiti Dinamu, imate dvije utakmice, a golovi vam idu kao nikad. Je li ovo za vas najbolja šansa? Koliko se god Livaković s time neće složiti.
- Moguće da je to najbolja prilika.

Kad bismo vagali CSKA i Dinamo, tko ima kvalitetniju ekipu?
- Nikad nisam bio od izjava - “bolji smo, dobit ćemo, pregazit ćemo...” Uvijek sam pokazivao respekt prema suparničkoj momčadi, pa neka teren otkrije odgovor.