Rekli bi Zagorci, ni vrit ni mimo... Dinamo je protiv Feyenoorda igrao ni dobro, ni loše. Onako osrednje, neodređeno, često je Mamićeva momčad bila neodlučna kad je trebala biti odlučna. Nekako nam se čini da je propuštena velika prilika da se u skupini starta s tri boda. Naročito zbog činjenice da je završnica utakmice odigrana s igračem više.
Trebalo je u tim trenucima kad je voda ulazila u uši Nizozemcima biti hrabriji, više stisnuti, zabiti barem jedan pogodak. Međutim, s duge strane, moglo je biti i mnogo lošije. Da nije bilo Dominika Livakovića, mogla je pobjeda otići u Nizozemsku.
Reprezentativna 'jedinica' obranila je jedanaesterac u otvaranju utakmice, u drugom poluvremenu Livi je skinuo još jedan zicer. Tako da je na koncu vratar Modrih bio junak utakmice, kako li mu samo idu obrane jedanaesteraca ove sezone. Na kraju maksimirske priče možemo predvidjeti da će ova skupina biti iznimno zanimljiva, očito je da se u njoj sudaraju momčadi podjednake kvalitete. Ima nešto što nam ostaje kao tajna.
Nije nam baš jasno zašto je Zoran Mamić iz igre izvadio Marija Gavranovića, najboljeg Dinamova strijelca ove sezone.
Trebalo ga je čekati do kraja. Petković je svojim ulaskom unio živost u napad, zbunjivao obranu Feyenoorda. Da je ostao Gavro, Modri bi sigurno bili opasniji, možda bi zabili pogodak koji bi donio trijumf. Kao da Mamić nije bio dovoljno hrabar da završnicu odigra s dva napadača.
Također, kad su Modri ostali s igračem više, nisu se uspjeli dovoljno nametnuti gostu, nedostajalo je više kuraže, samopouzdanja, možda i rizika. No dobro, nakon dugo vremena dogodilo se da Dinamo nije primio pogodak. Ta činjenica svakako mora zadovoljiti.
Modri nisu ni previše izgubili, ni previše dobili. Ostaju u ravnopravnoj utrci s ostalima, ima nade da se ova skupina može proći i opet tražiti europsko proljeće.