U dvoboju Dinama i West Hama svakako će biti zanimljivih individualnih dvoboja. Naravno da nas posebno zanima hoće li David Moyes dati startno povjerenje Nikoli Vlašiću. On mu je jedan od najvažnijih pojačanja u novoj sezoni, obzirom da je od 74 milijuna eura investiranih u novake čak 30 izdvojio za dotadašnjeg igrača CSKA.
Spremnost i spokoj
Vlašić je igrač koji je vrlo mlad došao u Premiership, u kojem ga je želio Everton, odnosno tadašnji trener Koeman. Kad se promjeni trener koji želi nekog igrača, onda je za tog igrača veliki rizik da će ispasti iz kombinacija i zbog “kombinacija”. To se Vlašiću i dogodilo s Allardyceom te je, kako se sada vidi, dobro postupio što je odlučio otići i stažirati na putu sazrijevanja u drugoj sredini. Činjenica da ga je sada jedan od iskusnijih i vrlo dobrih stručnjaka kao Moyes odlučio vratiti, i prilično skupo platiti, u Premiership potvrda je posebnije kvalitete igrača. Vlašić je s uskoro 24 godine napravio tehnički i iskorak zrelosti. Taj proces nije još zgotovljen, i upravo će u Engleskoj biti pred najvećim iskušenjem, ali će zato, kad se dogodi, biti od najveće važnosti.
Što Vlašića čini drugačijim igračem? Nećemo otkriti nešto posebno ako kažemo da je motorički u pitanju izvrstan igrač, s naglašenom eksplozivnošću i tzv. brzim prvim korakom. Kad se tome pridoda tehnički solidna potkovanost i navika da se ulazi u završnicu napada, uz zapaženu realizaciju, jasno je zašto je za njega unutar tri kluba (Everton, CSKA, West Ham) izdvojeno preko 65 milijuna eura odšteta. Vlašić je igrač koji se zbog tih vrlina odlično snalazi u gužvi, na malom prostoru može stvoriti višak i ima dobar osjećaj za ulazak u šansu. Zato Vlašić može biti izvrstan ofenzivni vezni, iza prvog napadača, kao što je sposoban u taktičkoj potrebi odigrati kao lijevi ili desni pozicioniran polušpic, to jest kao drugi napadač.
Ono što nam je pokazala ova ljetna stand by situacija prije njegova transfera, koja je remetila njegovu koncentraciju i kvalitetu treninga, to je da Vlašić iznimno ovisi o svojoj fizičkoj spremnosti i unutrašnjem miru. Tereti transfera oduzeli su mu te standarde i to se osjetilo u njegovoj igri za reprezentaciju u rujanskom turnusu...
Drukčiji iskorak
Luka Ivanušec je godinu dana mlađi od Vlašića (1997. - 1998.). Imao je drugačiji put iskoraka jer se prvo dokazivao u Lokomotivi, a onda je priključen Dinamu. Gdje nije odmah bio u prvom planu po dolasku, jer je bilo logično da se morao prilagoditi drugačijim standardima tehničkih i taktičkih zahtjeva. Ono što je pokazivalo o kakvom se igraču radi to je relativna brzina napredovanja u Modroj hijerarhiji, a posljedično i u reprezentativnim iskoracima. Razlog tom ubrzanijem procesu je sličnog okvira kao u Vlašićevom slučaju. I Luka Ivanušec je igrač niskog težišta (tri centimetra je niži od Vlašića, 175 - 178), čvrst fizički te ga krasi startna brzina kojom u prvim koracima može stvoriti višak odnosno proći suparničkog igrača. Ivanušec je također tehnički vrlo solidan igrač, odličnog šuta, ima dobar pregled igre i izvrstan posljednji pas.
Zbog tih vrlina, fizičkih i tehničkih, Ivanušec brzo hvata ritmove nogometa koji se igraju na razini europskih liga, odnosno na reprezentativnim pozornicama. Dakle, brzo upadne u oko, kao što je to bilo primjerice u prvoj utakmici u Londonu, s Tottenhamom, kad je među rijetkima mogao pratiti ritam Spursa. Ivanušec je kao pozicija malo, uvjetno rečeno problematičniji u odnosu na Vlašića.
Dok se bivši hajdukovac ipak profilirao kao desetka, odnosno, igrač iza prvog napadača, s pretežitim obvezama u središnjem dijelu, kod Ivanušeca je primjetno da nije definirane pozicije.
Stvar sazrijevanja
On sebe više smatra veznim igračem s djelokrugom rada slično Vlašićevom, a može i klasičnog veznjaka, dok ga treneri kako u Dinamu tako i u reprezentaciji, više koriste kao desno krilnog igrača, odnosno desnog ofenzivnog veznog u 4-2-3-1. To zbog njegove hitrine, dobro driblinga i ubacivanja prema sredini odakle može dati završni pas.
Kad govorimo o njegovoj slabosti, odnosno faktoru koji može poboljšati onda je to njegov pristup onda kada mu stvari ne idu baš od noge. Ivanušec tada zna forsirati potez ili način igre, te iskaže nervozu koja mu oduzima mirnoću. Sve je to stvar sazrijevanja i iskustva, što će vremenom postati dio rutine.
Kako god bilo, Ivanušec i Vlašić su izvanredni vezni igrači kakvih u Hrvatskoj nemamo u izobilju, zato im je vrijednost još i važnija. I dok je Vlašić već napravio vrlo zanimljivu inozemnu karijeru, za Ivanušeca takve afirmacije tek slijede. Ono što igra u njegovu korist jest to da u Dinamu stječe velika i važna međunarodna iskustva, što uz reprezentativne utakmice doprinosi da će u inozemstvo stići u zrelijem izdanju, nego što je to bilo Vlašiću u njegovom ranom izlasku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....