Englezi i šora... Kompatibilno je to u svakom slučaju. Eto, u srijedu navečer došlo je do tučnjave u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici. Po onome kako je glasilo izvješće zagrebačke policije, četvorica Britanaca napala su bocama, kriglama i svim ostalim priručnim sredstvima dvojicu navijača Dinama, a jedan je teže ozlijeđen završio u bolnici.
Privela je policija nasilne navijače West Hama, stoji da su privedena i dva maloljetna navijača Dinama. Nije to sve, potukla su se i dva navijača West Hama međusobno, oni su također privedeni. Dakle, bilo je veselo u srijedu navečer kad se u krv slilo dovoljno alkohola koji kod nekih inicira nasilje...
Englezi se ‘ulijenili’
Jučer smo u prijepodnevnim satima utakmice šetali gradom i razgledavali hoće li se priča od srijede možda nastaviti, hoće li opet netko zalutati u nasilne vode. Ali, nije to bilo vrijeme za traženje obračuna navijača. Rano je bilo, oni koji su tulumarili u srijedu navečer u četvrtak prijepodne su spavali, vidali rane od velikih količina piva ili vina. U tim satima se nakon lude noći obično traži voda. S ledom, ako je moguće....
Prošetali smo prvo Cvjetnim trgom, tamo smo odmah uočili policijska kola, u kojima je bilo pet-šest policajaca. Policije uvijek ima u gradu kad dolaze gostujući navijači, a posebno Englezi, koji su “izmislili” huliganizam. Makar u posljednje vrijeme gube primat, kao da su se pomalo ulijenili. Dođe tu i tamo do nekog okršaja kao u Tkalči, ali to su “rijetki petki”. Pravi engleski huligani nisu tradiciju dobrih tučnjava prenijeli na mlađe generacije. Huliganstvo je iskorijenjeno s engleskih stadiona, dolazi do sporadičnih obračuna izvan stadiona, razbije se pokoji kafić ili pivnica, ali sve je to nekako u “granicama normale”.
Mlađa pokoljenja ne zanima povraćanje po haustorima, zalijevanje pivom, krvave glave, razbijena arkade... Istina, dok smo pisali ovaj tekst, nismo mogli znati što bi se moglo događati u poslijepodnevnim satima, onima koji su se približavali početku utakmice.
Ono što je bilo neobično jest da praktično i nismo viđali Engleze u dresovima West Hama, svi su bili odjeveni u “civilke”, jedino su neki na majicama imala sitne, jedva vidljive oznake svog kluba. Dobili su oni uputstva kako se ponašati u Zagrebu, recimo, jedno od njih bilo je da nikako ne nose dres Nikole Vlašića. Nismo zaista nikoga vidjeli u Vlašićevom dresu, ali bogme niti u drugim dresovima West Hama.
Tučnjava? Pojma nemamo
Prije nego što ćemo se uputiti na poprište tučnjave, u Tkalčićevu ulicu, zamijetili smo dvoje odjevene u crne majice, s malo istaknutijim obilježjima Čekićara. Dečko od nekih 25 ili možda koju godinu više, te mlada cura, ne više od 20. Predstavili smo se, te ih htjeli malo propitati kako se osjećaju u Zagrebu, kad ono dobili smo zanimljiv odgovor....
- Ha, ha, ha, mi nismo navijači... Mi smo vam, znate, iz press-službe West Hama, malo šetamo vašim prekrasnim gradom. Ne bismo se fotografirali, niti bismo davali bilo kakve izjave, mi to ne radimo - kazala nam je djevojka, koja se čak nije željela niti predstaviti.
Ipak, na kraju smo mi odgovarali na njihova pitanja. Zanimalo ih je koliko će navijača biti na utakmici, kakva će biti atmosfera...
A u Tkalčićevoj ulici jučer prijepodne - mir božji. Prolazile su neke turističke ture, starija gospoda su ispijala kavice, mlađarija je buljila u mobitele, lijepe djevojke prolazile su kroz grad. Sjeli smo i mi na kavicu, čekali da se pojave neko Englezi i, eto, imali smo sreće, Za nekoliko minuta stiglo je njih pet-šest. Međutim, nisu to bili oni koje smo očekivali. Eto, fotkali smo ih, pogledajte što im je bilo za stolom. Mineralna voda, sok, kava... Bili su to dečki srednjih godina, koji su nabili sunčane naočale i zavaljeni u svoje stolice uglavnom gledali zgodne cure koje su se prešetavala Tkalčom. Svako malo bi nešto komentirali, bogme su i imali što komentirati...
- Pustite sad utakmicu, vaš grad je prelijep, baš uživamo. Tučnjava sinoć? Pojma nemamo! Zar se netko tukao? Mi sigurno nismo, mi smo u Zagreb došli pogledati utakmicu i uživati. Dobar je pogled, zar ne?
To nam je rekao Ian, koji je stigao iz Yorkshirea ili, kako je on kazao, Zapadnog Yorkshirea... Odnosilo se, naravno, na djevojke koje su marširale kraj nas.
- Gdje su nam dresovi? Pa, odjenuti ćemo ih kad dođemo na utakmicu. Ozbiljni smo ljudi, nećemo provocirati. Uostalom, sami ste rekli da je bilo tučnjave. Nama to ne pada napamet... Nego, tko je dobio više batina? - pitao je i smijao se Ian.
Dečki se nisu predugo zadržali, platili su svoje piće i krenuli dalje. S obzirom na to da su nam u tom trenutku jedini Britanci u Tkalči odlepršali, odšetali smo opet prema Cvjetnom trgu. Pretpostavljali smo da bi u Bogovićevoj ulici moglo biti navijača West Hama u Bulldogu. Usput smo vidjeli još nekoliko policijskih automobila, kod jednog je zastala jedna skupina Engleza nešto se raspitujući kod hrvatskih čuvara reda.
Staklene oči
Naravno, u Bulldogu je bilo baš prema predviđanjima. To je bilo to, bingo. Veća grupica Engleza, staklene oči, velike pive za stolom. Ti su dečki rano krenuli u alkoholni život. Tražili smo jednog s najmanje staklenim očima da nas fotka s ostalima, bilo je teško, ali jedan je bio, onako, taman. Nas je, pak, zagrlio momak po imenu Evan, a kad smo ga pitali da nam nešto kaže o Slavenu Biliću, koji je vodio West Ham, rastegao je širok osmijeh.
- Bilić? Super Slav? Bio je super trener, meni se sviđalo kako je govorio na press-konferencijama. Navijači West Hama su ga voljeli, baš voljeli. Nije djelovao kao neki ušminkani, uštogljeni trener pun frazetina, baš je bio trener iz naroda, normalan tip. Koliko znam, jako su ga voljeli i u West Bromu. Bilić je baš ljudina - pričao je Evan.
A kad smo ga pitali za prognozu rezultata jučerašnje utakmice, podigao je kriglu...
- Nismo vam mi Tottenham s Mourinhom. Mi pobjeđujemo, nosimo sa sobom prva tri boda.