U razmaku od dvije godine Dinamo je izbanalizirao sve teorije o prokletstvu europskog proljeća.
Na stranu sve one filozofije koje sada prosipaju i uljuđena, je l’, gospoda iz Feyenoorda, pa za poraz krive suce, suparničko nesportsko ponašanje i klimatske promjene, temeljna je istina da Dinamo nije ostvarivao europske iskorake zato jer nije bio dobar i konkurentan. Eh, je li to zbog krive politike, loših selekcija, neuspješnih trenera ili precijenjenih igrača, moguće je sve. Najbliže će istini biti da je bilo smjese svih tih faktora. Slične smjese, ali pozitivnog predznaka, sada proizvode i ponavljanja proljeća...
Dinamo je već duže razdoblje više-manje uspješan u Europi. Čak i lani, kada nije ostvareno proljeće, odigrana je dojmljiva jesen u LP. No, trend konkurentnosti nije zbog toga umanjen. Kao što nije stopiran time što se u ovoj sezoni nije ušlo u LP. Aktualni Dinamo nije onaj iz prošle jeseni. U spomenutom višegodišnjem kontinuitetu konkurentnosti, koja se sada nadograđuje, nedvojbeni je temelj iskoraka Modrih. Može se slučajno pobijediti jedna utakmica, može se poklapanjem stvari ostvariti i prolaz skupine. Ono što se ne može ni slučajno, a ni poklapanjem dogoditi, to je Dinamova dominacija legitimirana nulom u rubrici primljenih golova!
Uzaludne usporedbe
Upravo taj dojam iz Rotterdama, gdje je momčad Modrih istrčala gardom samopouzdanja i pobjedničkog stava, snaži onaj oživljeni osjećaj ravnopravnosti hrvatskih s europskim klubovima. Iste večeri je to učinila i hrabra Rijeka, s još jačim suparnikom, liderom španjolskog prvenstva u San Sebastianu...
Tipično ovom podneblju sada će se upregnuti tumači snage Bjeličine ere i oni koji će je minimalizirati upravo time što je Zoran Mamić ostvario isto proljeće. Kontinuitet uspješnosti nije stvar jedne momčadi, sezone, uspjeha ili neuspjeha, nego zajedničkog djelovanja unutar određenog (dužeg) vremenskog ciklusa. Onaj Dinamo proizveo je odlične situacije, aktualni također, i afirmira nove igrače. To je sada stvar tehničke priče, ali ono što najviše oduševljava upravo je osjećaj kako jedan hrvatski klub dođe u goste europski etabliranijem, u državu čiji se nogomet samodopadno drži bitno višom razinom, pa ga nadigra. Feyenoord je izgledao kao što su nekad HR-klubovi izgledali inferiorni njemu i drugim zapadnoeuropskim klubovima.
Zašto netko uvijek ima potrebu više osporavati nego podržavati? Zašto u Hrvatskoj uvijek prednost dajemo manama kada procjenjujemo talente, umjesto da im snažimo vrline? Pogotovo kada se brani svoj stav i onda tvrdoglavo, valjda u ime taštine, zanemaruju činjenice i naglašavaju minusi. Bit je da je, primjerice, Majer iskazao napredak, sazrijeva i u samopouzdanju koje raste, njegov (kao i svakog) učinak je sve konkretniji i to vrijeme iskoraka je došlo ove jeseni. Ništa više, ništa manje.
Dojmljivu večer hrvatskog klupskog nogometa upotpunila je Rijeka. Momčad kojoj je malo tko, pogotovo u okruženju Španjolske, davao minimum šansi da zaustavi aktualnog lidera Primere. Dok razlika vrijednosti Feyenorda (105 milijuna eura) prema Dinamu (75) ne oslikava značajniju razliku u kvaliteti kadra, ona između Reala Sociedada (320) naspram Rijeci (16,5) je klasno jasno izražena i velika.
Nakon odgledanog susreta na Anoeti, na stranu odličan rezultat (2:2), najveći odjek Rijekinog nastupa je taj dojam ravnopravnosti. Momčad Simona Rožmana odigrala je vrlo hrabro, bez kompleksa. Da to nije izolirani slučaj nego potvrda nečega, odjeci su nastupa protiv istog suparnika na Rujevici (0:1 u 90+3) ili dva dobro odigrana dvoboja s Napolijem. Pogotovo domaći ogled.
Nije, naravno, Rijeka na kvalitativnoj razini Napolija i Sociedada, pa ni AZ-a, ali ovakav pristup koji gaji s Rožmanom vodi u napredak kolektiva i rast individualnih tehničkih vrijednosti. Do kojeg dosega, ovisi koliko je momčad zajedno i koliko je klub nadograđuje. Sa svim problemima koje prolazi ove (pandemjiske) jeseni, bez kontinuiteta rada i igre, Rožman i igrači rade dojmljiv posao. To su već jasno najavili kada su u gostima u dvoboju na ispadanje svladali favorizirani Kopenhagen...
Uspješna europska večer Dinama i Rijeke još je jedan pokazatelj da su vremena kompleksa i bunkeraškog pristupa, bez hrabrosti i atributa, možda za nama. Mentalitet hrvatskih nogometnih klubova poprima europske obrise. Za nešto više uvijek je ključno financijsko pitanje...