Šahtar je imao sreće kod Rennesa zbog autogola mlađahnog domaćeg stopera Belociana u 119. minuti za 2:1 i kasnije kod jedanaesteraca, nakon njegove istovjetne pobjede u prvom susretu, no naklonost više sile apsolutno je zaslužio, prolaz u osminu finala Europske lige ukrajinskog kluba predivna je priča o mladićima koji iz skloništa izlaze na teren i ujedinjuju cijeli napaćeni i ranjeni narod. Ohrabruju i branitelje i građane u borbi za slobodu. Šahtaru se divi Europa, a tvorac čudesne ekipe turbo klinaca naš je stručnjak Igor Jovićević. Zajedno s Darijom Srnom. U njoj igra Neven Đurasek, kao jedan od trojice stranaca. Na njegov centaršut je pao autogol. Ušao je u igru u 80. minuti.
Dobili su na “penale”, ali tko je mogao vjerovati da će izbaciti Rennes, pogotovo što su prodali prvi violinu Mudrika, i što su “domaćini” u Varšavi. U petak su sletjeli u Poljsku, Jovićević nam se javio čin su prošli granicu zaputivši se autobusom prema Lavovu, još jednom privremenom utočištu nomada iz Donjecka koji od 2014. lunjaju svijetom.
Djelovali su moćno
- Kad smo izvukli Rennes djelovali su zaista moćno, prije Svjetskog prvenstva imali su seriju od 17 utakmica bez poraza, najbolju u Europi. Međutim, nakon toga ušli su u rezultatsku krizu, pokušali smo iskoristiti njihov emocionalni pad. Kako smo mi zadnji službeni susret igrali 23. studenoga nismo znali koliko ćemo moći fizički izdržati, a morali smo ih stiskati. Zato je rezultat u prvom susretu 2:1 bio vrhunski posao. Uzvrat? Ulovim se u razmišljanju kakvu smo zvijer pobijedili. To je ravno čudu, senzaciji, kad imaš karakter možeš vjerovati da ćeš dobiti i toliko skupljega od sebe. Pomazila nas je sportska sreća. Kod jedanaesteraca sam bio miran, imao sam dojam da sam to već prošao, pamtim vrhunska iskustva iz juniorske Lige prvaka s Dinamom, sjećate se kad smo eliminirali na takav način Bayern? Iako su igrači mladi, demonstrirali su zrelost. Ponosan sam na dečke, pokazali su da se i nemoguće može pretvoriti u moguće - rekao je Jovićević za oglede s protivnikom kod kojeg je Lovro Majer igrao sedamdesetak minuta.
- Veličanstven je to uspjeh. Imamo samo trojicu stranaca Đuraseka, Traorea i u 112. minuti ušao je Kevin Kelsey, 18-godišnjak koji je pokazao zrelost, nogometnu bezobraštinu, tražio je sam da puca i riješio je prolaz.
Komentari s bojišnice daju motiv
Prva ekipa ima prosjek godina 24,7, no većina igrač vrlo je mlada, više djeluju u faci kao juniori nego seniori...
- Mladi kad igraju srcem, ne razmišljaju o posljedicama, puno su hrabriji i ne kalkuliraju. Ne možemo manipulirati susretom, idemo van banque, od početka bez razmišljanja. No, oni imaju pobjednički duh, rat koji ih okružuje čeliči ih. To im je promijenilo karakter. Znaju za koga igraju. Svakim metrom borbe, svakom duelom žele dati snagu ukrajinskom vojnicima koji se bore za slobodu koja nam dozvoljava da igramo prvenstvo u manje opasnim dijelovima Ukrajine. Zahvalni smo svim ljudima koji se bore za nas, a takvim predstavama kao što su bile u Ligi prvaka i sada želimo da se i branitelji identificiraju s nama. Dobivamo mnogo komentara s prve crte bojišnice, to nam to daje golemi motiv. Šteta što nemamo domaći teren. No, i na vatrenima gostovanjima došli smo s gardom i pokorili suparnike. Svi Ukrajinci su uz nas, i navijači Dinama iz Kijeva, i Dnjipra...
U osmini finala suparnik je Feyenoord?
- Osvojili su prvo mjesto u skupini Europske lige ispred Lazija, vode u nizozemskom prvenstvu, u velikoj su formi. Imamo hendikep jer morat ćemo u prvom susretu bez trojice igrača iz obrane koji su dobili kartone.
Puno ste toga već napravili.
- Ha, to su nam rekli ulaskom u Ligu prvaka, potom kad smo dobili RB Leipzig, kazali su svoje ste učinili. No, moji igrači kao da imaju neki svoj plan. Ponekad dođem do njih i pitam ih - ima li nešto što ne znam? Odakle crpite takvu energiju - smije se Jovićević.
Kako je živjeti u Ukrajini, pretpostavljamo da ste stalno pod stresom?
- Ovdje ništa nije sigurno. Treniramo u Lavovu, boravimo u hotelu, prvenstvo počinjemo u utorak 28. veljače. Tu nam je baza. Nije ugodno jer sirene su konstantne. Moramo se ponašati po protokolu kakav je Vlada odredila. Svaki građanin ima aplikaciju koja pokazuje kad je uzbuna. Osim što se oglase sirene. Nakon što se aktivira morate u sklonište dok ne detektiraju odakle dolazi zračni ili raketni napad. Zatim oni u čijem sektoru to nije dobiju obavijest da mogu izaći iz skloništa i vratiti se na posao, u školu, ili gdje već borave... Kad padne raketa na elektranu ili negdje drugdje, to se čuje, to je veliki stres. Živimo po aplikaciji.
Koliko puta ste morali bježati u sklonište?
- Bili smo tri mjeseca na pripremama u inozemstvu, ali tijekom jeseni je bilo trenutaka u kojim nismo mogli trenirati uoči Lige prvaka. Utakmicu s Oleksandrijom igrali smo više od četiri sada. Dva i pol sata smo bili su skloništu bez struje kad je došlo do prekida. To se dogodilo tri dana prije RB Leipziga kad smo izgubili 4:0. Nitko nije znao za to, govorili su nam da smo umorni, a bili smo u strahu, ne umorni. Rusi selektivno uništavaju električnu i plinsku mrežu te se svaki dan po 4-6 sati isključuju struja i plin kako bi ih svi barem povremeno imali. Navijači su jako zahvalni što u četvrtak navečer nisu isključili struju dok ne završe jedanaesterci. Građani su mogli gledati utakmicu do kraja. Igrači komentiraju kako su njihovi sretni što su ih mogli ispratiti do pobjede.