Ivan Rakitić ponovno je europski pobjednik, drugi put u Europskoj ligi, a kao zvijezda najvećeg sjaja u njegovom životopisu stoji Liga prvaka iz 2015. godine. U finalu s Romom igrao je jednu od najzapaženijih uloga, a bilo je dramatično, još jednom na jedanaesterce poput 2014. godine kad su u Torinu svladali Benficu. Kao treći pogodio je s bijele točke te zajedno s Jesusom Navasom, jer oni su dvojica kapetani, podigao pobjednički pehar. U slavlju su zajedno istaknuli dres Sergia Rica, nekadašnjeg vratara Seville, sada PSG-a koji je nedavno stradao na jahanju.
U miks zoni stadiona Ferenc Puskas do nas je stigao mašući zastavom Seville, razdragan, oduševljen, zahvalio je svima koji su potegnuli iz Hrvatske navijati za njega, pa i nama četvorici novinara što ga pratimo. Emocije su bile jake, vidjelo se to i na terenu kako se veselio jer s 35 godina trijumfirati sa Sevillom, to je moćna priča.
- Mislim da niti ne može biti na drugačiji način - govorio je sa smiješkom u glasu.
- Kad kažem da nitko ne želi Europsku ligu kao mi to nije zato što si je neki pametnjaković u klubu umislio da je tako nego Sevilla ima poseban osjećaj za ovo natjecanje. Kad vidimo naš put, PSV, Fenerbahče, Manchester United, Juventus i Roma u finalu to više sliči na Ligu prvaka nego na Europsku ligu. I sve smo te stepenice prošli u dobrom i moćnom stilu. Zaslužili smo pobjedu jer bili smo pravi, nema druge nego čestitati cijeloj momčadi, klubu i navijačima. To je nevjerojatno, bila je teška sezona, završiti na ovakav način je fantastično, treba zapaliti cijeli grad je ovaj trofej je više nego zaslužen.
Tijekom jeseni, još prije Svjetskog prvenstva u Kataru, bili su pretposljednji u La Ligi, a sad imaju rezultat za pamćenje, pehar i izravan plasman u Ligu prvaka.
- Kad netko želi napraviti priču o jednoj sezoni, ova naša bi mogla biti kandidat za Hollywood. Toliko se stvari dogodilo, stigli smo do finala s trećim trenerom, toliko je bilo promjena i problema, i svađe je bilo, svega je bilo. Na kraju kad vidiš ova zadnja dva mjeseca moraš reći da je šteta što završava sezona. Volio bih nastaviti... Eto, vidjelo se koliko Europska liga znači ovom klubu, od početka smo vjerovali iako nas nitko nije vidio tako daleko, a sad je ludilo, uživamo, i treba uživati jer ovo je fantastično.
Spomenuo je svađe u klubu. Kakve su to bile svađe?
- Svađe su bile zbog loših rezultata. Kad je tako ništa nije dobro, ništa ne valja, svi smo stari... Mladi su premladi, stari su prestari, tko ima plavu kosu zašto ima plavu, a ne crnu, sve nekome smeta i sve je naopako. Došli smo do toga da je bilo jako teško i loše. No, izvukli smo se iz toga. Komplimenti treneru Jose Luisu Mendilibaru, a zahvaljujem se i prethodnicima Lopeteguiju i Sampaoliju jer i oni su dati svoj dio kako bismo došli do ove titule. Mislim da smo u finalu bili bolja momčad i zato opet pehar odnijeli doma.
Trener je za njega kazao da nije ni Španjolac niti Hrvat.
- Pa dobro, više od dvanaest godina igram u Španjolskoj, a što sam prvo napravio kad smo osvojili? Uzeo sam našu hrvatsku zastavu. Ljubav koju imam prema Španjolskoj, Andaluziji i posebno Sevilli je sasvim jasna, ali na kraju dana moje je moje i ne diraj mi moje. Posebna je moja ljubav prema Španjolskoj i Sevilli, međutim to neće nikad promijeniti činjenicu da se osjećam kao Hrvat, ali i da se moje kćeri pa i supruga osjećaju kao Hrvatice.
Imao je veliku podršku navijača iz Hrvatske...
- Bilo ih je iz Splita, mislim, 45. Vidjelo se da je sve gorjelo gdje su se oni nalazili, ali srećom moj kum Marko Bralić imao je situaciju pod kontrolom. Zahvaljujem se Keti jer on je jedna od najboljih osoba koju sam imao čast upoznati u životu. On je moj vjenčani kum i vodio je sve u Budimpeštu. Hvala im što su došli i što su bili uz mene. Vidjelo se da mi Hrvati dižemo europske titule.
Tko vam je dao zastavu?
- Keto. Odmah sam ga zapazio, ne znam kako, među "milijun" ljudi vidio sam njega i išao po naš barjak.
Ponovno su jedanaesterci odlučivali, mirno ste za zabili, kako mitske u Rusiji.
- Ha, ha... Nema tu razmišljanja previše. Kao što je bilo u Rusiji, ali i prije i poslije toga često u karijeri, važno je biti pun samopouzdanja. Bitno je bilo samo zabiti taj penal, a kako imamo dva fantastična golmana, smatrali smo jasnim da će obraniti pokoji, to je Bono potvrdio.
Je li vam uzet kazneni udarac nakon što ga je sudac Taylor poništio, iako je prethodno svirao prekršaj Ibaneza na Ocamposu, no VAR mu je sugerirao da to nije penal. Biste li vi pucali?
- Nebitno je tko bi pucao. Ne moram to biti ja, važno je samo da uđe u gol. Posljednjih nekoliko sam pustio Ocamposu. Mislim pustio... Ne moram ja biti taj nego da momčad bude uspješna. Tko se osjeća najbolje neka šutira, nema problema.
U završnici prvog dijela pogodio je vratnicu udarcem lijevom nogom s više od dvadeset metara.
- Kad sam vidio kako je lopta prošla od stative, iza leđa golmanu i ispod njega, rekao sam - pa je li to moguće! Inače, kad se tako dogodi često udari u leđa i uđe u gol. Je li moguće da je prošla čak ispod noge. Nema veza, kasnije smo zabili, bili puno bolji nakon njihovog vodstva 1:0, tražili smo pogodak, imali želju da pobijedimo.
Jeste li razmijenili koju rečenicu s Joseom Mourinhom. Prije četiri godine je dao izjavu da ste najpodcjenjeniji igrač na svijetu na poziciji veznog igrača.
- Uvijek sam mu zahvalan na tim riječima, ali ovo je bila velika borba, on za svoje, ja za svoje. Reći ću da je za mene jedan od najvećih trener svih vremena, bili smo na suparničkom stranama, šteta što nikad nismo imali mogućnost raditi zajedno, sigurno bi bilo fantastično, a kad već nije bilo tako sjajno je što je Sevilla izašla kao pobjednik.
Male su šanse, ali možda još stignete...
- Teško, vrijeme leti...
Je li ovo šlag na torti vaše karijere, još jedan europski trofej. Je li to sad to ili imate u planu još koji?
- Ako Bog dan bit će još malo mojeg nogometa. Mislim da sam ponovno pokazao da sam i dalje spreman, da još mogu. Dok bude tako želim biti ovdje, igrati, dati sve od sebe, pomoći koliko god sam to u stanju. Imam još snage za pokoju godinu.
Dolazi li u Rotterdam podržati reprezentaciju u Ligi nacija?
- Ne znam, prije svega vidjet ćemo hoće li me pozvati HNS da dođem kao navijač i potpora - nasmijao se i nastavio:
- Kad krene odmor, a imamo još jedno prvenstveno kolo, ići ću se odmoriti. Naravno da ću navijati gdje god bio, dakako da ću biti uz naše Vatrene.
Imate li kakvu poruku za reprezentativce uoči Rotterdama i polufinala Lige nacija s Nizozemskom gdje se svi nadamo prvom trofeju nacionalne vrste, a neće to biti nimalo jednostavno.
- Prije svega čestitam im na svemu što su napravili za Hrvatsku posljednjih godina. Navijat ću za njih, to je sasvim jasno. Uvjeren sam da imamo veliku priliku uzeti tu titulu, dajem podršku igračima, izborniku i cijelom stožeru. Siguran sam da ćemo biti pravi, da imamo šansu osvojiti Ligu nacija.