Luka Modrić je, kaže Transfermarkt, za Real odigrao 394 utakmice od 2012. do danas, a u tim je utakmica ukupno 'isprobao' pet pozicija. Najviše utakmica, naravno, na 'svojoj' poziciji središnjeg veznog, zatim na mjestima ofenzivnog i defanzivnog veznog, a po jednu utakmicu, ako je statistika točna, odigrao je kao desni vezni i desno krilo. Bartol Franjić je u 13 utakmica ove sezone igrao već na četiri pozicije! Bio je zadnji vezni, stoper, lijevi bek u formacijom s četvoricom u zadnjoj liniji i lijevi bek u ovoj najnovijoj postavi s trojicom igrača u zadnjoj liniji. Bartol Franjić je, na neki način, simbol lutanja Damira Krznara i stalnih promjena u Dinamovoj igri.
Krznar je, nema u to sumnje, nogometni znalac, ima taktiku u malom prstu, znamo i da stalno ima neke nove ideje i zamisli, da protivnika analizira do detalja i ima odgovore na sva pitanja. Međutim, kad gledamo sve te kombinacije, kao da gledamo švedski stol prepun prefinih jela, s kojega se uzima od svega pomalo, miješa se juha i glavno jelo u istom tanjuru, desert i salata. Od toliko ideja koliko ih Krznar ima i želi ih isprobati, sigurni smo da su neke odlične, nikako da se uhvati za jednu i pokuša je testirati nekoliko utakmica. Nemamo ništa protiv niti da Krznar mijenja sustav igre, taj novi sustav pokazao je neke dobre strane, međutim, ako je već tako onda se Krznar treba jasno odrediti tko u njemu što igra. Je li, primjerice, Franjić stoper, koji se može pretvarati u beka i štiti leđa Oršiću, a možda je zadnji vezni sad kad nema Jakića?
Slična je situacija s Ristovskim na drugoj strani. Ako je Petković dvije utakmice odigrao dobro kao polušpica, tzv. 'desetka' zašto ga onda vraćati opet u špicu? Što u takvom sustavu igra Ademi, što Oršić? To je Krznarov problem što nikako da se odluči za jednu varijantu, s jasnom vizijom kako želi da njegova momčad igra. Kako probuditi napadača, kad je izuzev Petkovića, samo Jurić dosad dobio dvije utakmice zaredom od prve minute?
Nije poanta u stalnom mijenjanju pozicija i igrača u momčadi, to može više biti odraz nesigurnosti i neodlučnosti nego širokog nogometnog znanja i vizije, treba se Krznar napokon odrediti tko, što i kada igra, pa u te šprance onda ubacivati igrače, ovisno o formi i potrebama. Naravno, treba postojati alternativni sustav, jasno, ima igrača koji mogu igrati više pozicija pa nekad i trebaju mijenjati mjesta, to je svakako bogatstvo za trenera i momčad. Međutim, ne može prije svake utakmice biti nekoliko dvojbi oko pozicija na kojima će igrači igrati, ponekad stvarno izgleda da više ni igrači ne znaju što se zapravo od njih traži. U dosadašnjim utakmicama ove sezone samo je jednom, u dvije utakmice s Legijom, Krznar na teren poslao isti sastav dvije utakmice zaredom.
Ima Krznar određeni alibi, mora se reći, nije na pripremama imao sve igrače i bio je preširok kadar, te nije mogao već tad uigravati nove ideje. S obzirom na raspored utakmica, reprezentativne obveze, ozljede, odlazak iznenadne odlaske igrače, nije mogao kontinuirano raditi i uvježbavati taktičke postavke, nije lako u takvim okolnostima 'crtati' šablone i ganjati automatizme. Međutim, sad Krznar mora momčad uvesti u stabilnost i što veću standardnost, odlučiti se za sustav i igrače i onda graditi momčad po tim šprancama.