Dinamova povijest pamtit će Arijana Ademija kao kapetana generacije koja je srušila to prokletstvo. Vođa momčadi koja je prezimila u Europi, igrač koji je definitivno ostavio dubok trag u zadnjem desetljeću. Međutim, Ademi je i igrač čija je karijera prožeta pehovima i nesrećama koje, zasigurno, nije zaslužio.
Tako nije zaslužio ni da na dan Dinamove velike utakmice protiv Benfice putuje u München, gdje će danas biti operiran. Eto, nije mogao čak niti bodriti suigrače, na veliku večer bio je daleko od momčadi, a danas će “pod nož”, uz nadu da će vrlo brzo opet biti na terenu. Ademi je važna figura ovog Dinama, do ljeta bi još trebao odigrati neke važne utakmice, a onda možda napokon stigne i glavna nagrada, transfer.
Ne zato jer želi otići iz Dinama, već zato što zaslužuje i on napraviti taj iskorak, koji su mnogi, koje je već ispratio iz Maksimira, napravili i ranije. I vjerojatno će Dinamo izaći ususret svom kapetanu i na ljeto mu podići rampu.
Jer, kad se sve zbroji, puno je pehova i nesreća u karijeri imao Arijan Ademi, ova ozljeda uoči velike utakmice samo je zadnja u nizu. Ali i u toj nesreći pokazao je Ademi svoju kapetansku crtu.
- Ne bi bilo pošteno da igram tu utakmicu, ako nisam potpuno spreman - poručio je kad je objavio da ide na operaciju.
Da, mogao je stisnuti zube, igrati samo zato da može reći da je bio dio i tog spektakla, ali nije se stavio iznad kluba. Da krenemo redom, od onog sukoba s Antom Rukavinom, kad je kao još mladi igrač zaradio “šljivu” pa ga je i Vaha Halilhodžić kaznio. A onda ga želio i poslati u Lokomotivu na posudbu, jer je imao koji kilogram previše. Tada nije otišao, ali jest kasnije kod Čačića, a kad se vratio još uvijek mu je trebalo neko vrijeme da se izbori za mjesto, jer Dinamo je imao vrlo dobrih igrača u veznom redu. A kad je igrao u velikoj formi, očekivalo se da će biti među putnicima na Mundijal 2014. Međutim, imao je nesreću što je izbornik bio Niko Kovač. Zbog nekog razloga Kovač nije vidio Ademija u svojim planovima, što je momka koji je trebao biti budućnost hrvatskog nogometa razočaralo. Odlučio je, ne preko noći, dugo je to u njemu tinjalo.
- Igrat ću za Makedoniju, obećao sam ljudima i neću pogaziti riječ - kazao je kad su ga nagovarali da se predomisli.
I nije promijenio odluku, tko zna kako bi “pisao” svoju karijeru da su ga tada nagovorili.
Nije otišao u Benficu u ljeto 2015. jer je bio potreban, uz obećanje da će otići na zimu. No, onda je stigao “slučaj doping”, četiri godine suspenzije i najteža utakmica karijere.
- Nikad se nisam predao, vjerovao sam da ću pobijediti i vratiti se na teren. Ali sam itekako bio svjestan kako je moguće i da nikad više neću igrati nogomet, četiri godine je puno, jako puno - pričao nam je Ademi.
Uspio je izboriti manju kaznu, vratio se u ljeto 2017. fantastično, postao kapetan. I prošlog ljeta opet bio nadomak transferu, Lille je bio uporan, ali uporan je bio i Dinamo. Ostao je opet do zime, opet je mogao otići. Roma, Lille, neki engleski klubovi iz Championshipa, bilo je ponuda. Ali ozlijedio se Šunjić i Ademi je opet morao ostati. A sad se ozlijedio i on, operacija je najbolji izbor. Pa, onda još jedan novi početak, možda napokon lišen pehova i nesreća i možda napokon s glavnom nagradom na vidiku. Ljeto, transfer? Zaslužio je, u svakom slučaju!