Iyayi Atiemwen Dinamov je neočekivani junak, heroj u jednoj utakmici koja će se dugo opisivati kao jedna od najčudnijih koje su ikad igrane u Maksimiru. Koronavirus prorijedio je momčadi, šansi je bilo malo, gledatelja ni toliko, Dinamo nije imao ni trenera ni prvog pomoćnika, a susret u kojemu su Modri imali igrača više puno poluvrijeme presudio je čovjek koji je već dugo daleko od momčadi i ozbiljnih planova. Da nije koronavirusa, pitanje je bi li bio i na klupi...
GOL ATIEMWENA POGLEDAJTE OVDJE!
Ali, nogomet piše razne bajke, iz Maksimira se pišu tri boda, piše se pobjeda, Dinamo je sad na pet bodova i drži prvo mjesto ljestvice! Nakon onoga što smo vidjeli u Maksimiru to je više nego idealan rasplet, misao o europskom proljeću sad je vrlo živa. Ruke Dinamovih igrača u zraku, slavlje, Alenu Peternacu piše se pobjeda, Modri imaju svoj prvi skalp u ovoj skupini.
Teško je uopće opisati prvih 45 minuta maksimirske utakmice. Dinamo bez nekoliko svojih važnih igrača, a tek Wolfsberger. Nije bilo igrača ni za klupu, tamo su sjedili Soldo, Perić, Vizinger, Hodžić, 17-godišnji Jasić i Schmerböck. Bez najboljeg igrača Liendla, bez Leitgeba i Schelzera, to su igrači koji su igrali u prvih 11 u europskim utakmicama. Odakle odjednom toliko problema u gostujućoj momčadi, na sam dan utakmice otpalo ih je još nekoliko. Bez obzira što Dinamovi problemi izgledaju veliki i najveći, Wolfsberger je bio ozbiljno ranjen i devastiran.
I u takvom odnosu snaga gledali smo utakmicu bez puno prilika, bez previše uzbuđenja. Puno krivih dodavanja, puno grešaka, u kojima je prednjačio Austrijanac Taferner. Prvi žuti karton, pa nekoliko propusta i prekršaja i onda u 45. minuti drugi žuti zbog prekršaja nad Jakićem. Dinamo je dobio dar s neba, imao je igrača više na samom kraju prvog poluvremena. Punih 45 minuta s takvom prednošću, što više poželjeti u ovakvoj utakmici?
A prije toga, dva detalja za zapisnik. Već u 16. minuti ozlijedio se Dino Perić, u igru je ušao Marin Leovac, Gvardiol se vratio na stopera. Perić se tek oporavio od ozljede, sad ga je "ulovio" mišić, promjena je to koja je pokvarila planove Dinamovu stožeru. Drugi detalj, jedna jedina prava prilika, Gavranović je bio u šansi. S 15-ak metara pucao je preko gola, uhvatio se za glavu, svjestan da je imao vodstvo u nogama. Još je jednom pucao Oršić preko gola, osim toga, rastrgano, nesadržajno, bezidejno. Nije bilo puno lošijih izdanja u Maksimiru općenito od prvog poluvremena u Maksimiru, kritike za prezentaciju, da se razumijemo, idu i gostima, ali njima je bod bio premija, za razliku od Dinama koji je ganjao pobjedu.
Na poluvremenu je Dinamova klupa povukla prvi potez, izišao je Jakić, ušao Kastrati, praktički jedini ofenzivac koji je bio na na raspolaganju. Međutim, i dalje ništa. Ni prilike, ni pravog poteza, ničega. I točna dodavanja su se brojila na prste jedne ruke. S igračem više! Teško gledljivo, sporo. I dalje bezidejno. Pucao je Ademi glavom nakon kornera, obranio Kofler, ušao je Atiemwen. Vjerojatno ni sam nije mislio, ne tako davno, da će opet zaigrati za Modre u Europi.
I, nevjerojatno, samo koju minutu kasnije zabio je gol. Fantastičan gol! Atiemwen igrač odluke, pa tko bi to rekao. Nogomet je oduvijek bio nepredvidljiv, ali ovo već graniči s bizarnošću. Bio je otpisan, Dinamo mu je tražio klub, nije mu ga našao, pa kad je već ostao, prijavili su ga u Maksimiru za Europsku ligu. Dočekao je svojih pet minuta, zabio je gol o kojem će se dugo pričati. Jednu neobičnu utakmicu, na mnogi način nelogičnu, okrnjenu igračkim kadrom i kvalitetom izvedbe, presudio je jedan takav trenutak.
Na kraju priče, Dinamo je uzeo tri boda, na vrhu je svoje skupine i, zamislite ovaj podatak, jedini klub uz Liverpool i Chelsea u europskim skupinama koji nije primio gol u tri utakmice. Taj jedan gol promijenio je čitavu perspektivu, jedan gol napravio je veliku razliku između uspješne večeri i neuspjeha. Na kraju priče - velika pobjeda!