Bartola Franjića (20) nitko u Moskvi nije očekivao u udarnoj momčadi Dinama. Kapetan je druge momčadi Dinama, bilježili smo njegove drugoligaške utakmice protiv Solina, Rudeša, Cibalije, Dubrave, Orijenta, Hrvatskog dragovoljca... Međutim, kad se igra Europa, Zoran Mamić poseže za mladim Franjićem, igrao je dvadesetak minuta i protiv Feyenoorda. Bartol preskače samo HNL...
U Moskvi se ovaj mladić predstavio u jako dobrom izdanju. A imao je jako težak zadatak, čuvati najboljeg igrača CSKA, hrvatskog reprezentativca Nikolu Vlašića.
Jeste li bili iznenađeni kad vam je Zoran Mamić kazao da startate od prve minute? Kad ste saznali da ćete igrati u Moskvi?
- Pa uvijek se nadam da ću igrati, ali bio sam svjestan važnosti ove utakmice. Potvrdu da igram dobio sam na dan utakmice kada je trener izdiktirao sastav, ali ja sam se već ranije spremao kao da ću igrati od prve minute.
Kakve vam je savjete dao trener? Koji je bio vaš zadatak?
- Rekao mi je da budem blizu Vlašića i da igram svoju igru, ali da mi defenziva bude prioritet.
Jeste li zadovoljni kako ste obavili posao? Što vam je trener Mamić kazao nakon utakmice?
- Bio je zadovoljan mojim doprinosom, baš kao što sam i ja bio zadovoljan. Mislim da je bilo korektno s obzirom na važnost utakmice. Bod u Moskvi nešto je do čega će ostali klubovi u skupini teško doći.
Korak po korak
Velika je razlika igrati Drugu ligu i Europsku ligu? Ili u vašem slučaju izgleda da nije? Makar u vašem slučaju izgleda kao da ste iz osnovne škole stigli na fakultet?
- Razlika je velika, ali to je i logično. Idem korak po korak, učim na svakom treningu, utakmici, pokušavam sve naučeno iskoristiti na travnjaku.
Kako je bilo nositi se s Nikolom Vlašićem? U duelu izgleda nepobjediv?
- Teško. Odličan je tehnički, snažan igrač. Cijelo vrijeme sam ga morao imati na oku, ali mislim da sam na kraju ispunio zadaću. Dao sam sve od sebe da ga zaustavim.
Iako je mnogo puta pucao po golu, Nikola nije zabio... Znači, posao ste obavili, zar ne?
- Činjenica da nam nije zabio dovoljno govori za sebe. Nikola je ozbiljan igrač koji nosi igru CSKA i bit će izazov zadržati ga u uzvratu.
Je li igranje za Dinamo u Europi ostvarenje sna ili je to samo početak vaše velike nogometne priče?
- Svi mi koji smo rođeni u Zagrebu imamo san zaigrati za Dinamo. Ja sam svoje snove ispunio, ali to je bio tek početak. Igranje u dresu Dinama znači da se moraš svakodnevno potvrđivati jer ovaj klub ne trpi prosječnost i uvijek dolaze novi igrači željni dokazivanja.
Hoćete li biti malo razočarani ako se sad opet vratite na drugoligaške terene?
- Niti najmanje. U fazi sam kada mi je svaka minuta provedena na travnjaku jako bitna i sigurno nisam osoba koja bira utakmice. Na raspolaganju sam treneru i slušam njegove upute i odluke.
Tko vam je prvi čestitao nakon dobre igre u Moskvi?
- Moja obitelj. Oni su uvijek tu uz mene i svaki dobar rezultat posvećujem njima. Tata Ivica je bivši nogometaš, mama Tatjana, sestra Karla i šogor Hrvoje. I ne smijem zaboraviti djeda Ivana koji je uvijek pri ruci i koji mi je najveća podrška. Dakako, i ostala obitelj…
Otac junak Dugog Sela
Što kaže obitelj? Vi ste počeli u rukometnom gradu Dugom Selu, tamo je ipak rukomet najpopularniji zar ne? Ili ipak nije?
- Rukomet je bitan u Dugom Selu, ali nogomet je ipak prioritet. I uvijek će biti. Siguran sam da je mojim prijateljima i obitelji drago zbog mojih igara u dresu Dinama.
Tata vam je igrao za Dugo Selo kad je 1999. godine iz Kupa izbačen baš Dinamo, tad niste bili ni rođeni. Je li vam otac pričao o toj utakmici?
- Često smo pričali o tome, pričao mi je kako su ih svi podcijenili uoči te utakmice. Gubili su na poluvremenu pa okrenuli… Kažu da je cijelo Dugo Selo slavilo zbog toga.
Imate li nekog nogometnog uzora?
- Uvijek sam se divio kako je igrao Andrea Pirlo.
Malo o sebi, čime se bavite kad ne igrate nogomet?
- Kada sam izvan travnjaka onda radim na sebi. Čitam knjige, motiviram se kroz iskustva sportaša… Sve sam podredio svojoj karijeri i nadam se da će to donijeti rezultate koje želim - zaključio je Dinamov defenzivac Bartol Franjić.
Komentari (0)
Komentiraj