Mislav Oršić nastavit će, ako ne bude nekih neočekivanih preokreta i neke “više sile”, i u Rotterdamu svoj nevjerojatan niz. Otkad je u ljeto 2018. stigao u Dinamo, Oršić je u svim europskim utakmicama bio starter. Dosad 35 puta! Nema ozljede, nema kartona, nema Bjelice niti Mamića, “novog normalnog”, koji bi ga ostavili izvan prvih 11.
Jedan od najpoštenijih Dinamovih igrača, najvećih profesionalaca u maksimirskoj svlačionici i jedan od simbola Dinamova europskog uzleta zadnje dvije sezone.
Post dulji od 13 mjeseci
Preporodio se u Maksimiru, stigao do reprezentacije. I bio u protekle dvije sezone najbolji Dinamov strijelac u Europi. Zabio je ukupno 12 golova, što ga svrstava četvrto mjesto Dinamove liste, gledajući europske nastupe od 1992. naovamo. Igor Cvitanović zabio je 15, Sammir i Soudani po 13. Jedini od svih njih, naravno ako se Soudani ili Sammir nekim čudom ne vrate u Dinamo, Mislav Oršić može napredovati na toj listi.
Teoretski, mogao bi i do kraja grupne faze Europske lige postići dva, tri gola pa se popeti i na sam vrh, no, u tome, zapravo i jest stvar; najbolji Dinamov strijelac u posljednje dvije sezone ove jeseni još nije tresao mreže na kontinentalnoj razini. Njegov post sad traje već više od 13 mjeseci.
Znači, Mislav Oršić zadnji je put za Dinamo u Europi zabio one večeri u Harkivu, kad su Modri imali Šahtara na konopcima, o on odigrao jednu od najboljih svojih utakmica u Dinamovu dresu. Prvo je odlično asistirao Daniju Olmu za 1:1, potom zabio s bijele točke za 1:2, a vidjeli smo i jedan od najboljih prodora nekog Dinamovog igrača uopće u europskim ispitima. Kad je prošao sa svoje polovice, pucao prema Pjatovu, a umjesto u mrežu pogodio je vratnicu. Tko zna bi li drugačije izgledao kraj te lanjske europske jeseni da je pogodio, ali taj mu se promašaj ne može zamjeriti, sve je napravio vrhunski. Ali, tko bi rekao da će ta stativa, na neki način značiti kraj, zasad kraj, njegovih europskih pogodaka? Bilo je to 22. listopada prošle godine!
Oršić se sjajno snalazio uz Danija Olma, koji mu je često otvarao prostor, u toj je momčadi Oršić više dolazio do izražaja, nego sad, a Olmov odlazak vjerojatno je također promijenio i Oršićeve perspektive na terenu. Iako se nipošto ne može reći da igra slabo, u HNL-u je zabio šest pogodaka ove sezone. No, nedostaje taj europski “opipljiv” učinak, jer navikao je navijače i javnost na golove.
Zabio je Young Boysima u Bernu, pogodio za 1:2 u Trnavi kad je Dinamo praktički “stavio ruku” na europsko proljeće, otvorio u Maksimiru Viktoriju Plzen u još jednoj velikoj pobjedi, povisio na 2:0 protiv Rosenborga za mirniji revanš u borbi za Ligu prvaka... I onda eksplodirao protiv Atalante, hat-trick za vječnost, zatim taj Šahtar u Harkivu.
Zadnje slavlje 2007.
Zadnji put Dinamo je u Nizozemskoj slavio 2007., kad je Ivankovićeva momčad “pomela” Ajax usred Arene, uz borjne junake, superheroj bio je Mario Mandžukić. Rekao nam je Ivanković u SN-u da je ključ te pobjede bio presing na zadnju liniju koji je stalno radio Mandžukić, zajedno s Tadićem, da Nizozemci nisu imali rješenja za njega. I da bi takvo što u Rotterdamu, odluči li se Mamić za isto oružje, mogao činiti Mislav Oršić.
Može li on u Nizozemskoj biti “Mandžukić”, može li biti junak koji će (opet) odvesti Dinamo u europsko proljeće. Ove godine još nije zabio u Europi, već 13 mjeseci je na nuli, zašto ne u Rotterdamu!?