Nakon ispadanja iz Europske lige postoji nešto za čime Modri imaju razloga najviše žaliti

Villarreal je u obje utakmice pokazao više, bio je brži u kombinatorici, jači na lopti, odlučniji, Dinamo nije pratio njegov tempo i Španjolci su s razlogom sigurni da su zaslužili polufinale, a ne skrivaju aspiracije da u Gdanjsku igraju i završni susret Europske lige. Dinamo je u Villarrealu ušao u susret previše bojažljiv, Krznarova taktika čekanja nije donijela, a teško je i mogla donijeti rezultat, ali nakon ispadanja iz Europske lige postoji nešto za čime Modri imaju razloga najviše žaliti - što nisu mogli pokazati svoje najbolje lice. Pogotovo u prvom dvoboju.

Kad dođeš do četvrtfinala Europske lige, kad igraš najveće klupske utakmice neke države u dva i pol desetljeća, nevjerojatan je peh i šteta ako ti se ozlijede obojica centarfora. Netko će reći da Dinamo nije smio dopustiti da u tako zahtjevnoj sezoni ima samo dva klasična napadača, no Bruno Petković i Mario Gavranović, zdravi i u formi, bili bi jaki aduti i tko zna bi li odnos snaga u prvoj, dijelom i u drugoj utakmici izgledao kakvog smo vidjeli. Pogotovo se to odnosi na maksimirski ogled koji je bio ključan jer kad stigneš s porazom na uzvrat Villarrealu to mogu proći samo najbolje europske ekipe. Modri su prije tjedan dana morali napraviti bolji rezultat da bi priča o polufinalu bila realna. Petković je uz blokadu odigrao dio maksimirskog ogleda, iako se vidljivo čuvao. U revanšu se pojavio od prve minute daleko odlučniji, ali opet to nije bio pravi Petković, s energijom i moći kakav bi mogao biti. Gavranović se ni na jednoj od utakmica nije našao ni u zapisniku, a radi se o igraču koji bi za Emeryjevu momčad bio vrlo opasan.

Dinamo je protiv Tottenhama napravio čudesan pothvat i eliminirao rivala kakvog nikad u povijesti nije bacio na koljena, ali sportska sreća tada kao da je rekla - dosta! To je to, to je ono koliko vrijedite i možete dobiti ovog proljeća. Kao što je Modrima u tom susretu sve išlo, kasnije im je stalo i okrenulo se protiv njih. Kakva je to huda i ružna sudbina kad odjednom ostaneš bez obojice napadača, a pred tobom su najvažnije utakmice u više od pola stoljeća kluba. I kapetan Ademi ti se ozlijedi, pa krpaš koga stigneš samo da se predstaviš što bolje. Dinamu ništa nije išlo na ruku, računajući i sudačke odluke. Nažalost, jer pitamo se kad će ponovno otići tako daleko i napraviti nešto ovako golemo. Što ostaje za povijesti.

Nije bilo ni junaka poput Oršića s Tottenhamom. Luka Ivanušec je odigrao previše utakmica ovog proljeća i to se vidjelo. Majer nije zabio priliku, išao je na dodavanje... Osnovno za čime Dinamo može žaliti je što u Zagrebu nije bio kompletan, malo i što ovog četvrtka nije igrao hrabrije od prve minute.