Hajduk je prema očekivanjima pobjednički prošao kroz Zaprešić, trener „bijelih“ Siniša Oreščanin može biti itekako zadovoljan zajedno s navijačima obzirom da je na pet utakmica osvojeno jedanaest bodova.
Taj trend berbe bodova može se očekivati i u sljedeća tri kola (Slaven Belupo i Istra 1961 u gostima, Rudeš kod kuće), onda dolazi derbi protiv Dinama na Poljudu. Tada počinje vrlo zahtjevni, pakleni raspored u travnju, jer poslije Dinama do kraja tog mjeseca „bijeli“ imaju još četiri dvoboja presudna za definitivnu ocjenu rada trenera Oreščanina (Osijek i Rijeka u Splitu, Lokomotiva i Gorica u gostima).
Na račun ovog starta Hajduka može se kazati da je Oreščanin ostavio pozitivan dojam, piše kolega Zdravko Reić u komentaru za Slobodnu Dalmaciju. Na sličan način jurnuo je u osvajanje bodova na klupi Hajduka i sada bivši trener Željko Kopić: na sedam utakmica čak 19 bodova, onda splitski poraz od Slaven Belupa, pa nova izvanredna serija od 17 bodova iz sedam susreta do kobnog poraza protiv Dinama i faktično raspada sustava…
Objektivno, takav niz sada se čini neponovljiv, u stvari od ovog sastava Hajduka teško je i očekivati seriju od novih sedam pobjeda i dvije neodlučene u deset sljedećih utakmica pa je to u neku ruku i olakšanje za trenera i njegovu momčad. Ono što je nedvojbeno u ovom trenutku je ipak stvaranje, izgradnja ekipe za budućnost.
Zato se ne treba zanositi, već naoružati strpljenjem, podržati aktualnu momčad uz nadu da će za iduću sezonu Oreščanin posložiti sastav uz obvezu da mu sportski direktor Saša Bjelanović s novim predsjednikom Marinom Brbićem servira ključna pojačanja za ravnopravniju borbu s Dinamom i drugim rivalima. To da se navijači nadaju moćnijem Hajduku tek u novoj sezoni praksa je evo četrnaestu godinu, što znači da takvo strpljenje mogu imati jedino odani, odnosno možda i oni koji se i dalje hrabre motom kako je „rezultat trend, ideal vječan“.
U takvom iščekivanju ključna je ulogu navijača, u prvom redu Torcide, zaduženih za zdravu podršku svojim ljubimcima. A to ujedno znači da se moraju odreći raznih ispada, pogotovo gadljivih parada na tribinama, poput isticanja profašističkih poruka kao što su na posljednjim utakmica bile one u slavu ustaškog koljača Maksa Luburića. Dobro je da je Hajduk napokon reagirao i upozorio takve proustaške pobornike da nisu u skladu s poviješću kluba.
Mediji vole objavljivati svakojake poruke, pa se divimo kad Torcida slavi Domovinski rat i druge vrijednosti, zadivljeni smo kad navijačka grupa svojim transparentima upozorava na društvene probleme, pa i kad se bore za slobodu navijanja, ali se isto tako javnosti prezentiraju i druge sadržaje, nedostojne Hajduka i uopće našeg društva. U takvim slučajevima logična je pojačana „medijska paljba“, a to da se „navijačke grupe ne vole savijati pred javnom osudom“ ne može biti izlika, pogotovo jer Hajduk zbog takvih i sličnih ispada (pirotehnika) itekako trpi, pa se klub nalazi na stalnom udaru ne samo disciplinskog suda HNS-a već cjelokupne javnosti. Kad se dogode takvi ispadi u Torcidi moraju biti svjesni da u značajnoj mjeri potiru one hvale vrijedne poruke i inicijative.
Lijepo je notirano na jednom portalu, praktičnom servisu navijača Hajduka kada se konstatira: „Jedino Torcida može razriješiti ovu situaciju, a vjerujemo da neće izgubiti ništa, ako učini jedino što može u ovom trenutku: Maxove mesare pospremiti gdje im je mjesto - u povijest“. Pa ako autori ružnih, zloćudnih poruka prihvate sugestiju portaliste – torcidaša, onda se to ni u kojem slučaju neće moći cijeniti kao „savijanje pred javnom osudom“. Dapače, ojačat će snagu navijačke obitelji „bijelih“, pridonijeti će podizanju svijesti o značaju i povijesnoj ulozi antifašističke uloge Hajduka.
U svim tim događanjima, ne ekskluzivno samo u vezi nepodnošljivog veličanja „mesara“, nego i u drugim prilikama, nije se potrebno izvlačiti frazama poput one „neka pravna država radi svoje“, to jest neka pravosudni organi sankcioniraju izgrednike. Možda će se jednog dana, premda sada to izgleda nevjerojatno, u slavu Hajduka i navijača dogoditi da baš navijači, između sebe, zaustave provokatore i nasilnike, pa tako pomognu voljenom klubu da ne pati, ne plaća globe, ne igra utakmice bez gledatelja.
Navijačima Hajduka, pa i onima najzagriženijim u prvom planu mora biti, baš imperativno, interes kluba, što ne znači isključivo fokusiranje na rezultatima, to da se do pobjeda dolazi i nekim nečasnim radnjama.
Ovih dana u prvi plan dolazi dugogodišnje divno prijateljstvo pripadnika Torcide i pristalica Benfice, tako da su navijači splitskog kluba poželjeli podržati portugalskog viceprvaka u dvoboju protiv Dinama.
U svijetu to i nije rijetkost, da do izražaja u prvi plan dolazi netrpeljivost prema domaćem rivalu.
Međutim, u ovom slučaju, kada dio navijača „bijelih“ želi, ne toliko pobjede portugalske momčadi koliko poraze Dinama, ipak se nije vodilo računa o interesima Hajduka.
A ona se svode na činjenicu da su „modri“ osvajanjem tri boda otvarili europsku scenu još jednom našem klubu, tako i Hajduku.
Ili ta činjenica nije bitna, jer neki više mrze Dinama, nego što vole Hajduka.