Otkad je Uefa promijenila format natjecanja, uoči sezone 2009/10., Dinamo je do ove sezone pet puta sudjelovao u skupinama Europske lige. Jednom je prošao, preklani pod Bjelicom, dok je četiri puta pao. No samo je jednom bio bez ikakve šanse uoči posljednja dva kola. U preostala tri postojala je nada, ali su tri, četiri i sedam bodova nakon četiri bila nedovoljna. Današnjih osam moralo bi biti...
Priča je počela s Krunom Jurčićem. Dinamo je izvukao Ajax, Anderlecht i Timișoaru, i mnogi su sanjali da je ekipa predvođena Butinom, R. Kovačem, Badeljem, Sammirom, Mandžukićem... sposobna osigurati drugi krug natjecanja, tada još uvijek nedosanjano "Židakovo proljeće". Povuci-potegni, "modri" su uoči petog kola, koje, eto, i danas Dinamu nosi mogućnost proboja, bili "živi"; trebali su srušiti Anderlecht u gostima, te se potom uzdati i u druge rezultate posljednje dionice skupine EL-a.
- Iskreno, mislim da možemo rasturiti Anderlecht - kazao je tada Dejan Lovren, u času kada su u prvenstvu dinamovci kašljucali, i malo se tko uzdao u njih.
Kiksalo se u Zagrebu
No Dinamo je zaigrao hrabro i odlučno, te je tog 2. prosinca 2009. u 57. minuti Sammir sjajnom dugačkom loptom uposlio Tomečaka, a on je latinoamerički vanjskim dijelom kopačke ubacio u sredinu za Slepičku, koji s upalom grla i temperaturom (nije bilo mjerenja temperature, hvala nebesima) s ruba peterca glavom zakucava loptu u mrežu Anderlechta za 1-0. Nažalost, u posljednjem je kolu Dinamo kiksao u Zagrebu protiv Rumunja (1-2), tako da i rezultat druge utakmice nije bio važan.
- Ma dobro - prisjeća se danas Ivica Vrdoljak, član te generacije. - Nije nas tada opterećivala sintagma "proljeća", ali naravno da smo željeli proći. Imali smo dobru generaciju, međutim, pitalo se nešto i druge...
Godinu potom, Vaha Halilhodžić skupljao je uokolo Maksimira rasuto samopouzdanje i sazidao europski iskorak (pobjeda protiv Villarreala i FC Bruggea), do činjenice da je uoči posljednja dva kola momčad ovisila sama o sebi.
Očekivani poraz kod Villarreala (0-3), uz isključenje Bišćana, donijela je strepnju posljednjeg kola. Opet Grci, opet grozomorna hladnoća, opet se Zagreb tresao. I opet - poraz... Salpingidis u 60. zaledio je Zagreb i Dinamo, koji su nosili te jeseni fantastični Sammir, ali i Rukavina, Badelj, Tomečak, Kelava..
- Siguran sam da bi utakmica protiv PAOK-a drugačije završila da nije bila onakva zima i, pogotovo, smrtnuti teren. S današnjom tehnologijom danas bismo dobili tu utakmicu - procjenjuje tadašnji vratar Ivan Kelava.
Dinamo je uvjerljiv
U sezoni 2014./15. proljeće je opet ostavilo odškrinuta vrata, no Dinamo Zorana Mamića gušio je samoga sebe: Dinamo nije upisao pobjedu od 26. listopada i utakmice s Osijekom, a nakon dvostruke blamaže protiv Red Bull Salzburga (2-4, 1-5), pa i doista prave nesreće sa Celticom (0-1), peto je kolo još nudilo "lucky punch" opciju. Trebalo je "samo" pobijediti Astru u Zagrebu. Međutim, "modri" su opet opalili sebe nasred lica; jedini gol na utakmici postigao je Bukari u 50. minuti za četvrti poraz zaredom, i definitivno "zbogom" Europskoj ligi...
A onda je, poslije debakla u 4. pretkolu kontra Skënderbeua (0-0, 1-1, ispadanje zbog gol-razlike) napokon stigla i sada već slavna sezona 2018/19., gdje je Dinamo u 4. kolu, obavijen gustom maglom, osigurao ne samo to famozno proljeće nego i prvo mjesto.
I evo, Dinamo je opet pred vratima raja, jer uoči četvrtka i Rotterdama već ima velikih osam bodova.
- Doista je Dinamo u odličnoj situaciji, i bilo bi šteta ovu sezonu izgubiti ovako rano, pogotovo zbog tog defenzivnog rekorda. Vjerujem u njih, ali nogomet je ovo, i nikad ne možete biti sigurni - reći će Vrdoljak.
- Obrana mi ulijeva vjeru da ćemo proljeće riješiti bez suvišnog 'dinamovog' stresa. Bjeličina sezona je rasteretila ostale momčadi imperativa prolaska skupine. Želim im uspjeh i vjerujem u njega - dodao je Kelava.