Nismo slijepi, Dinamo ne umire u ljepoti, ali gledamo radničku i ratničku momčad koja uvijek zna što želi

Iako su ga mnogi vidjeli na konopcima, iako su mu počeli brojiti, iako su kazivali da je s Nenadom Bjelicom otišao europski Dinamo, purgerski klub je još uvijek tu. Prvi na ljestvici svoje skupine Europske lige, bez primljenog pogotka, s jasnom perspektivom novog europskog proljeća!

Utišani su svi oni koji su ga vidjeli na podu, svi oni koji su mu tražili Ahilovu petu i trenutak slabosti. Plavi guraju, polako kotrljaju svoj europski kamen prema konačnom cilju. Bez obzira što su se dogodile velike promjene u momčadi, što su između dvije HNL sezone imali samo dva tjedna stanke, što je otišao glavni igrač Dani Olmo, što im nedostaje prava forma Brune Petkovića, što ih je napala korona i što igraju bez podrške publike...

Naravno, nismo slijepi, u sve tri utakmice u skupini bilo je pukotina u igri, u Moskvi je često “puštala voda”, ali na kraju su sve rupe bile začepljene. Ne gledamo Dinamo koji umire u ljepoti, koji stvara mnogo prilika i oduševljava imaginacijom, ali vidimo postojane, čvrste, agresivne i motivirane dečke, jednu radničku i ratničku momčad koja uvijek zna što želi i kako doći do ostvarenja te želje. Ima tu kolopleta svega, protiv Feyenoorda je Livaković obranio jedanaesterac, u sudaru s CSKA deseci udaraca domaćina nisu pronašli svoj cilj, protiv Wolfsbergera se cijelo jedno poluvrijeme igralo s igračem više. Mnogi će kazati da je Fortuna postala Dinamova ljubavnica, ali zbog nečega je valjda zavoljela maksimirsko društvo. Kažu da prati hrabre, zar ne?

Najvažnije u svemu je ipak činjenica da je Dinamo postao europska konstanta. Prije dvije sezone izboreno je europsko proljeće u Europskoj ligi, prošle je malo nedostajalo da se ista priča ponovi u Ligi prvaka, ove sezone eto ih opet na putu prolaska skupine. Bez obzira tko ih trenira, na izgled rostera momčadi, ako hoćete i trenutačne forme, Dinamo se ustalio u europskim okvirima.

Igrale su u plavom klubu mnogo veće zvijezde od ovih današnjih, a čekalo se 49 godina na to toliko opjevano proljeće u Europi. Sad nam izgleda da bi i jedna godina bez prolaska skupine bilo predugo razdoblje. To je zapravo najveći dobitak današnjeg Dinama.