Svi smo se, nekako, hvatali za slamke optimizma, najavljivali još jednu sjajnu Dinamovu večer. Ne bi bilo prvi put da jedna utakmica, jedna pobjeda, promijeni opći dojam, da momčad koja dotad ne briljira u tih 90 minuta eksplodira i krene uzlaznom putanjom. Uostalom, sam je Dinamo zadnjih godina u Europi znao baš takvim pobjedama mijenjati tijek svoje forme i atmosfere. Sjećamo se Villarreala ili Arsenala, pobjeda koje su došle nakon ne odveć uvjerljivog uvoda u sezonu. Nadali su se svi da će slično biti i s West Hamom. No, dobili smo sasvim drugačiju priču.
Umjesto da West Ham bude potvrda da ova momčad još može rušiti jake, snažne momčadi, dobili smo svi skupa, vjerojatno, konačno otrežnjenje. Ovo više nije onaj isti Dinamo kojemu se tri godine divila Europa! I pustimo sad što je West Ham zabio dva gola, jer mu ih je Dinamo sam darovao, da osim pogotka Englezi nisu napravili previše izrazitih prilika pred Livakovićem. Problem je što Dinamo također nije napravio baš ništa, što Modri nisu imali ni energiju, ni ideju i ikakvo rješenje u završnici.
Volimo stalno sve uspoređivati s onom pobjedom protiv Tottenhama. Moramo reći, nije u prvom poluvremenu to bila nimalo različita utakmica. Tada su Spursi također bili brži, čvršći, jači, ništa nije upućivalo na onakav senzacionalan kraj. No, Dinamo je tada pronašao snagu, upornost, momčad je imala taj prkos, samopouzdanje, igrače u formi koji su u svakom trenutku mogli riješiti utakmicu. Čak i protiv Tottenhama. Ova momčad to, vidjeli smo protiv West Hama, nema.
- Puno smo se trošili u tome da ih napadnemo i potom izgubili snagu kad smo trebali učiniti nešto prema naprijed. U takvoj situaciji trčiš za loptom, a lopte nigdje. U drugo poluvrijeme smo bolje ušli, iako nas je novi gol presjekao - kazao je nakon utakmice Luka Ivanušec, pogodivši kakav je bio dojam i gledajući sa strane.
Dinamo je doista izgledao ispuhano, bezidejno, tek dva udarca Ivanušeca koja su uz malo sreće mogla završiti u mreži i preokrenuti utakmicu, ali nije to bila večer kad takve stvari ulaze. Kako je protiv Tottenhama Oršiću sve ulazilo, kao nagrada za trud i odlučnost, tako sad nije ušla nijedna od tih lopti, jer Dinamo je igrao tako kao da nikad neće zabiti gol.
Treba se, jednostavno, pomiriti s time da ovo više nije ta ista momčad, taj isti Dinamo, barem u ovom trenutku, možda u nastavku sezone može opet, uz određene promjene, napraviti neki iskorak. Međutim, podatak da Dinamo u zadnje tri europske utakmice nije uspio zabiti gol, što mu se zadnji put dogodilo u skupini Lige prvaka 2016. (tada nije zabio u šest utakmica), jasno govori da ova momčad nije na toj razini i da joj puno toga nedostaje. Još se jednom pokazalo očitim kako je prijelazni rok, ili čak zadnja dva "roka", odrađen loše, grozno. Dinamo je u samo nekoliko tjedana ostao bez Gvardiola, Majera, Jakića, Stojanovića, Kastratija i Gavranovića.
Nisu svi oni bili jednako važni, niti su jednako kvalitetni, ali svaki od njih imao je svoje vrline koje su bile od koristi. Recimo, da opet istaknemo taj podatak, tri utakmice bez pogotka, Dinamo danas, jednostavno, nema "killera", strijelca, Damir Krznar još ga nije pronašao. Recimo, od Dinamovih deset golova u Europi ove sezone, šest su zabili izraziti veznjaci, Ademi i Majer po dva, Jakić i Franjić po jedan, uz Petkovića i Oršića, koji bi trebali predvoditi listu strijelaca, jedan je zabio i Menalo. A Majer i Jakić, da ponovimo, više i nisu u Dinamu.
Naravno, uvijek je ta priča oko odlaznih transfera ista, Dinamo treba prodavati da bi preživio i bio financijski stabilan, to su ponude koje je teško odbiti, igrači žele otići pa ih se treba pustiti... Sve je to prihvatljivo, ali u tom slučaju Dinamo je morao bolje kupovati, pronaći prave zamjene, a to nije napravio. Jer, nitko od novih igrača nije dosad došao u prvi plan, nitko nije pojačanje. Dinamo nema brzinu, nema raspoloženog strijelca, oni koji su i dalje ovdje iz te momčadi nikako ne mogu ustaliti formu, odigrati dvije-tri dobre utakmice u komadu, istina, bilo je i ozljeda, kasnijeg dolaska s Europskog prvenstva... Sve su to stvari koje su učinile Dinamo slabijim nego što je bio proljetos i prošlih sezona.
Jedna utakmica, ona protiv Genka, opet može okrenuti "korito", usmjeriti Dinamo prema novim uspjesima i još jednom europskom proljeću, odnosno proljeću u Europskoj ligi. Samo, puno toga mora se promijeniti, vidjet ćemo može li to Krznar i može li s ovim igračima. Ili ćemo se, definitivno, morati pomiriti da je ova momčad dosegnula svoje vrhunce, da je Dinamo "na putu prema dolje". Protiv West Hama je, dobrim dijelom, to baš tako izgledalo.