Kristijan Jakić bez zadrške je priznao da mu je utakmica u Krasnodaru bila najveća u karijeri.
- Nisam dosad igrao tako veliku utakmicu. Sad će to biti ova u Maksimiru. Nadam se da nije zadnja - priča 23-godišnji Dinamov veznjak, priznajući i da je bio nervozan uoči početka susreta u Krasnodaru, da nije mogao zaspati u vrijeme poslijepodnevnog odmora, ali kad je utakmica počela, zaboravio je na sve, bilo je sve nekako lakše.
Kako će biti u Maksimiru?
- Znamo njihove mane i vrline, nismo se imali nešto posebno niti pripremati za uzvrat. Imali smo sreće što je odgođena utakmica s Hajdukom pa smo dobili dan više odmora, što jako puno znači. Recept je isti kao u prošloj utakmici, zabiti gol, riješiti pobjedu što je prije moguće.
Kad bi trebao izdvojiti nekog pojedinca u Krasnodaru, za koga bi se odlučio?
- Osobno mi se svidjela njihova “desetka” (Wanderson, nap.a.). Ali kao momčad su vrlo neugodni prema naprijed, igraju jednostavno, poštiva svatko svoga suigrača... Međutim, mislim da smo mi bolja momčad i da za naš stil igre oni nemaju odgovor. Oni dolaze u naš dom, neće im biti jednostavno.
Može li Krasnodar nešto promijeniti u odnosu na taj dvoboj?
- Ne bih se volio miješati, najbolje da ostane ovako, ha-ha.
A može li Dinamo nešto popraviti?
- Sigurno možemo neke stvari ispraviti. Analizirali smo utakmicu, vidjeli naše pogreške, pokušat ćemo te pogreške svesti na minimum. To su sitne pogreške, ali takve mogu riješiti utakmicu i zato moramo biti oprezni.
Nakon dugo vremena Dinamovi igrači osjetili su kako je igrati pred publikom?
- Ne mogu opisati taj osjećaj, nestvarno. Malo se previše trošila energija za pričanje jer smo naviknuli da se igra bez publike i da se sve čuje, sad smo morali više vikati. Ali, jako mi je drago da je bilo publike, nogomet se ipak igra zbog navijača.
Kako je on zadovoljan onime što je dosad pokazao u Dinamu?
- Ha, u početku je bilo OK, u utakmici protiv Feyenoorda malo sam pao u formi, što je i razumljivo. Ali nijedan igrač koji dođe ne uklopi se odmah, treba vremena. Mislim da sam u toj utakmici s Feyenoordom (skrivio kazneni udarac, nap.a.) izvukao neku pouku, da sam se dignuo i iznio teret najgoreg igrača utakmice. Poslije sam bolje odradio ostale utakmice u Europskoj ligi. To je nogomet, nekad si najbolji, nekad najgori, bit će sigurno još pogrešaka, nadam se što manje, iako se na pogreškama uči. Ponekad se čini da ulazi u utakmicu s previše emocija, da nastavlja razmišljati o pogrešci, to ga kopka...
- Kad pogriješiš u važnoj utakmici o kojoj ti ovisi budućnost kluba, sezone, suigrača, ne osjećaš se ugodno i nije ti lako. Ali, momčad je bila uz mene da me vrati na pravi put, da nije bilo suigrača, izvukao bih se, no ne znam bih li tako brzo došao k sebi. Znači, sad ima više samopouzdanja?
- Sigurno, puno više. Kažem, nakon tog Feyenoorda sam odradio ostale utakmice korektno, imam dosta samopouzdanja, iako planiram dići igru na još višu razinu, svi to očekuju, ja prvi od sebe očekujem više.
U Krasnodaru je često gestikulirao, komentirao i skakao na sudačke odluke?
- To je u žaru borbe, svi znamo koliko znači ta utakmica. Ali, bila su dva faula koja je sudio, a koja nisu postojala, to malo naljuti igrača. Jer, iz te prilike može pasti gol. U takvim situacijama nagon te tjera da pokažeš da ne daš na sebe, da si u pravu.